U petak 2. ožujka 2018. slavili smo misu prvog petka u mjesecu. U našoj kapelici u Kampusu misu je predvodio sveučilišni kapelan, p.Arek Krasicki CSSp. Razmatrajući prvo čitanje toga dana iz Knjige postanka o prodaji Josipa u Egipat i odnosima koji su vladali među njegovom braćom pater nas je potaknu da promislimo o svojim postupcima. Mi možda nismo nikoga fizički ubili, ali jesmo li druge ljubili? Kako smo se odnosili prema tom drugom čovjeku? Braća su vidjela Josipovu najljepšu kićenu haljinu te su postala ljuborna. U svojim mislima zaključili su da ga otac više voli. Možda mi s nekim ne razgovaramo jer smo ljubomorni na sve što taj netko posjeduje. Tako često stvaramo si u glavi projekciju da je sve loše i uništavamo naše odnose, ne odupiremo se više tim mislima i jednostavno se udaljimo. Kad poželimo nešto promijeniti, osjećamo da je nešto između što nas sputava. Ne smijemo u tim trenucima odustati. Iako ćemo opet pasti i sve to vjerojatno ponoviti, moramo se boriti jer svi smo nagrađeni tom najboljom haljinom od Boga. Samson kada je pobio Filistejce tražio je Gospodina da se napije. Bog mu je dao pukotinu iz koje se napio. Mi možemo dolaziti na misu, razne molitvene grupe i drugo, ali ako u nama ne bude žeđi za Gospodinom sve će to biti zavaravanje. Isusov bok nam je ta pukotina koja nam daje izvor žive vode. Nahranjeni Božjom riječi i euharistijom, zahvalili smo Gospodinu na svemu što namj je darovao i molili da možemo više ljubiti jedni druge.
A.Buzgo