Grijeh protiv Duha Svetoga (Mk 3,20-35)

Često u evanđeoskim izvještajima gledamo Isusa kojeg bi ljudi htjeli okruniti za kralja, vidimo mnoge koji su prostirali pred njim svoje plašteve i često si mislimo kako je to dobro i sigurno je Isus u tome svemu uživao. Sigurno ljudska hvala ne kiti Boga jer on može i bez toga. No, često iza toga svega što ljudi čine kao vanjski oblik skriva se nešto drugo.
Sjetite se Isusa koji sjedi na maslinskom brdu i plače. On zna da će ga za nekoliko dana Izraelci ubiti. Zna kako ti isti ljudi koji su ga pozdravljali i bacali se preda nj će ga i razapeti. Isus proročki plače jer Jeruzalem nije prepoznao vrijeme svojega pohoda. To su ljudi koji su odbacili Isusa govoreći on je izvan sebe, poludio je.
Priznajem da kada gledam Isusa koji plače zbog okorjelosti ljudskoga srca, poželim imati Isusovo srce. Kakvo je to srce? To je srce koje vidi one koji će ga uskoro odbacit i ubiti, one koji će ga mučiti van ljudski, i to srce gleda i plače zbog ljudske bijede. To srce ne prijeti, nego plače nad ljudskim grijehom i nad tim što je sljepoća učinila čovjeku. Isusovo uzavrelo srce plače zbog grijeha protiv Duha Svetoga.
Mnogi ljudi kroz mnoge godine postavljaju si pitanje što je to taj grijeh protiv Duha Svetoga? Iznova nas prati neki stav da u trenutku kada griješimo ipak smijemo računati na Božje Milosrđe. Mnogi se pitaju je li u tom trenutku dogodio se upravo grijeh protiv Duha Svetoga. Je li to već hula na Duha Svetoga koja nam nikada neće biti oproštena. Zašto dakle milosrđe?
Treba znati da grijeh protiv Duha Svetoga događa se postupno. Nije to samo jedan grijeh preuzetnosti, nego niz stavova koje odbacuju Boga. To nije tako da samo jednim grijehom sagriješiš i misliš sada je sve gotovo Bog mi nikada neće oprostit. Nipošto!
Grijeh protiv Duha Svetoga je životni stav protiv Boga. To ne može biti jedan grijeh nego niz trenutaka i životnih situacija kada čovjek Bogu okreće leđa. Naravno, trebamo se čuvati i najmanjeg grijeha.
Crkvena tradicija koju slijedi Katekizam Katoličke Crkve nabraja nekoliko slučajeva koja su grijeh protiv Duha Svetoga. No, to treba jako dobro shvatiti: Preuzetno ufanje u milosrđe, protiviti se nauku Crkve, zavidjeti na duhovnim dobrima, otvrdnuti u grijehu i odbiti ponuđenu milost.
Svaki grješnik kada griješi stalno ima na pameti da će mu Bog oprostiti grijeh. To nisu grijesi protiv Duha Svetoga, oni su izraz naših slabosti i ovisnosti. Što je dakle grijeh protiv Duha Svetoga? Ako čovjek cijeli svoj život griješi i ne želi promijeniti svoj život jer kaže da on u Boga ne vjeruje i uopće ga Bog ne zanima te govori moguće da ću se jednog dana ispovijedati, ali sada ne.
Isus govori o grijehu protiv Duha Svetoga u kontekstu grijeha farizeja. Farizeji su tvrdili da je Isus izganja zloduha sotonskom silom. Za njega su također rekli da je izvan sebe, da je poludio. U tom trenutku čovjek odlučuje o Bogu i govori kako Bog služi se zlom, da je sav van sebe. To je taj životni stav: ja znam bolje nego Bog. On mi nije potreban da se spasim. To je stav koji traje sve do smrti. Tu su sadržane sve točke iz katekizma: ne primam Božje milosrđe, ne primam nauk Crkve, ne trebam Boga, pametniji sam od Boga, nekako ću se uspjeti spasiti no to je grijeh protiv Duha Svetoga. Takav grijeh ne može biti otpušten, ali ne zato što ga Bog ne želi otpustiti nego zato što čovjek Bogu ne dopušta da mu ga oprosti.
Ne boj se biti s Isusom. Ne trebaš se stidjeti njegova nauka iako drugi govore da je Isus smiješan i njegov nauk nije autentičan. Ti okusi sam.
p.Arek Krasicki CSSp