U subotu 8.12.2018. grupa studenata i mladih grada Osijeka je skupa sa studentskim kapelanom vlč. Mariom Žigmanom hodočastila u Nacionalno svetište svetog Josipa u Karlovcu. Kao uvod i u razmatranje o Mariji, čiju smo svetkovinu Bezgrešnog začeća slavili taj dan u autobusu je moljena jutarnja molitva časoslova.
Po dolasku u svetište, svima okupljenima rektor svetišta, vlč. Antun Sente ispričao je nešto više o povijesti štovanja svetog Josipa u hrvatskom narodu i samom nastanku svetišta. Tadašnji zagrebački biskup Antun Borković, upravitelj pavlinskog reda, u čijim su se školama stjecali doktorati, izgrađivali budući znanstvenici, shvatio je kako od politike, moći i znanja nema znakovite pomoći Hrvatskoj, nego jedini koji može to učiniti je Bog. Stoga je predložio Hrvatskom saboru da stavi svetog Josipa kao moćnog zaštitnika i zagovornika tadašnje Hrvatske poznatije kao „Ostataci ostataka“ i pokazalo se da je to bila dobra odluka. Sveti Josip, kao princ, direktni potomak kralja Davida, mogao je glumiti nekog velikaša, ali iako takvog plemenitog roda, nije se ipak libio raditi običan posao. Hrvatski sabor prihvatio je tu odluku i donio sljedeći proglas: “Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran.”, koji i danas stoji napisan na nacionalnim vratima karlovačkog svetišta. Vlč. Antun je potom istaknuo nekoliko ljudi koji su doprinijeli štovanju svetog Josipa, poput Josipa Stadlera koji je 1873. pokrenuo časopis „Glasnik svetog Josipa“ koji je uz vjerski sadržaj imao i odgojni dio za mladež i cijelo pučanstvo te blaženog Alojzija Stepinca za kojeg se smatra da je prvi htio otvoriti nacionalno svetište. Za nastanak svetišta zaslužan je bio mons. Marijan Radanović koji je uz puno muke i truda, usprkos problemima i poteškoćama u tvrdom komunizmu zahvaljujući predanosti u Božje ruke i požrtvovnosti župljana uspio dobiti dozvolu i graditi svetište.
Nakon toga uslijedila je sveta misa u svetištu skupa s grupom hodočasnika iz Istre koju je predvodio studentski kapelan vlč. Mario Žigman. Uvodeći okupljene u svetu misu, vlč. Mario istaknuo je povezanost svetkovine Bezgrešnog začeća i svetog Josipa, poniznog sluge koji je osluškivao Gospodinove poticaje. „Marija i Josip trebaju biti primjer i uzor našim obiteljima za koje trebamo moliti“, rekao je vlč. Mario.
Vlč. Antun je u svojoj propovijedi pojasnio i povezao situaciju Marije i Josipa s onom u kojoj su se nalazili Adam i Eva prije grijeha. Gospodin se brinuo za njih i u teškim situacijama povremenim „duhovnim osvježenjima“ i pomagao im živjeti istinsko zajedništvo. Kada čovjek učini grijeh on se počinje skrivati i Bog mu daje izbor. Ipak, odlučuje postati čovjekom kako bi pomirio odnos Boga i čovjeka, vratio mu dostojanstvo i platio cijenu otkupnine od grijeha. Mogao je to učini na puno lakše načine, budući je svemoguć, ali želi biti blizu čovjeka. Nekoliko etapa oslobođenja čine današnja svetkovina u kojoj Marija kao Nova Eva ostaje vjerna ne dajući se zavesti zlom, te rađa Novog Adama koji ide za ludosti križa. Bog traži suradnike u Mariji i Josipu kojemu ujedno povjerava da čuva Mariju na tom putu. Sveti Josip, kao direkti potomak kralja Davida, mogao je tražiti jako puno, ali ne radi to, nego sebe stavlja u drugi plan, prihvaća biti ponižen od najvoljenije osobe i time postaje velik. Marija i Josip unatoč svim poteškoćama ostaju Bogu vjerni i postaju primjer kako svoj život potpuno predati u Božje ruke.
Poticajnim riječima: „Bog nas ne želi spasiti bez nas, ne obećava put bez križa i teškoća, ali daruje velike milosti koje su primali isto tako i Marija i Josip. I danas naši talenti i sposobnosti služe svijetu na izgradnju i na rast Božjeg kraljevstva. Na što ćemo više staviti naglasak, na milosti ili na poteškoće?“ , vlč. Antun je zaključio promišljanje o Mariji i Josipu. Nakon toga iznio je nekoliko svjedočanstava o uslišanim molitvama po zagovoru svetog Josipa. Bračni parovi koji su nakon poteškoća ipak dobili djecu, riješene teške obiteljske situacije, providnost u građenju obiteljskih domova, ustrajanje u kušnjama, sve su to primjeri kojima je vlč. Antun posvjedočio o veličini Božje brige za nas preko svetog Josipa.
Nakon zajedničkog ručka u svetištu hodočasnici su obišli Aquatiku, slatkovodni akvarij u Karlovcu, a potom se uputili u Zagreb gdje su se svi zajedno pomolili na grobu blaženog Alojzija Stepinca u zagrebačkoj katedrali i prošetali adventsko uređenim ulicama grada.
Anamarija Buzgo