Božji poziv izraz je koji se često veže uz svećeništvo ili redovništvo. Rijetko se razmišlja o drugim dimenzijama Božjega poziva. Taj je poziv zasigurno otajstven, obavijen velom tajne jer često se ne razumije zašto je Bog odlučio pozvati čovjeka da s njime surađuje u ostvarenju svoga spasenjskoga plana.
Bog izlazi iz sebe
Zašto Bog poziva čovjeka koji je tako ograničen, krhak, slab, u konačnici koji je i nepouzdan u svojim životnim pothvatima? To pitanje često su postavljali svetopisamski likovi jednako kao što to čini i čovjek današnjice. Lako je prepoznati trenutke života u kojima se vidi sva čovjekova ograničenost i onda ne treba čuditi takvo pitanje.
Odgovor se ipak može pronaći u Ivanovoj poslanici kada kaže da je Bog ljubav. Ljubav uvijek izlazi iz sebe i otvara se drugomu. Tek u odnosu prema drugomu ljubav doživljava svoje potpuno ostvarenje. Bog ne može biti zatvoren u samoga sebe, nego izlazi iz sebe radujući se onomu tko prihvati njegov poziv. Zato Bog poziva čovjeka da svijet učini mjestom njegove prisutnosti.
Savez obnove
Jednako kao što je Bog u sebi trojstven, tako se može promatrati i njegov poziv. Trojstvenost Božjega poziva očituje se u izboru, obećanju i savezu. Bog čovjeka izabire još od majčine utrobe kako bi s njim surađivao i ostvarivao svoj spasenjski naum. Kada izabere, Bog ne povlači svoj izbor. Drugo što se prepoznaje kod poziva jest obećanje. Dok su ljudska obećanja katkad manjkava, površna jer ih čovjek ponekad i ne ispuni, Božja su obećanja trajna, vječna i neopoziva, jer on ostaje vjeran do kraja. I treće što je prepoznatljivo kod poziva jest savez. Bog je više puta i na više načina s čovjekom uspostavljao savez. Svoj je savez često i obnavljao. Bog je uspostavio savez i s vjernicima po sakramentu krštenja. Taj savez obnavlja se po sakramentu pričesti, a produbljuje u sakramentu potvrde.
Svojim grijehom ljudi često znaju narušiti sklopljeni savez s Bogom i zbog toga je potreban sakrament ispovijedi i euharistije da bi obnovili taj Savez i ponovno uspostavili čvrstu vezu s Bogom. Valja obnavljati Savez svaki put kada ga čovjek raskine svojim grijehom i ne ustručavati se doći pred Boga i zatražiti novu potvrdu toga saveza kako bi čovjek bio trajan suradnik u svjedočenju njegove prisutnosti u današnjem vremenu. Potrebno je otvoriti uši svojega srca i čuti što Bog progovara jer njegov je poziv upućen svakomu čovjeku i on je neopoziv.
vlč. Mario Žigman