Predragi,
Često ćemo se možda naljutiti na one koji nam žele pokazati sažaljenje jer imamo negativnu sliku toga pojma, misleći pri tome kako nas drugi drže bespomoćnima u našoj situaciji. Međutim, možda bismo trebali vidjeti na koji način Isus promatra ovaj pojam. Sažaljenje potiče na djelovanje u kojemu se istovremeno krije suosjećanje i milost. To znači da onaj tko se sažali istovremeno suosjeća s nama i traži način kako bi nam pomogao kako bismo izišli iz trenutne situacije. Jednostavno, ono kod čovjeka budi osjećaj koji proizlazi iz dubine njegova srca. Ako bismo na takav način promatrali sažaljenje, zar ne da bismo onda željeli imati osobu koja bi zajedno s nama prolazila kroz naš život?
Iz Isusova sažaljenja nad mnoštvom primjećujemo kako je čovjekova muka u Isusu izazvala najdublji osjećaj koji proizlazi iz njegova božanskog srca. Velika samilost očitovala se na potrebe bolesnih, slijepih, opsjednutih. Jednostavno nije mogao ostati ravnodušan promatrajući patnju čovjeka. U toj patnji uočava ne samo čovjekove probleme nego nešto puno dublje. Prepoznaje ono što sam čovjek katkada ne uočava, a to je njegova čežnja za Bogom.
Zar ne kako često i u svome životu osjećamo kao da nam nešto nedostaje, a ne znamo što? Ne postajemo li tada nezadovoljni i tjeskobni? Kada se nalazimo u takvoj situaciji znajmo da nam tu prazninu ispunja jedino Bog i ako njemu dopustimo da nas ispuni, neće nam ništa nedostajati. Na tome putu mogu nam pomoći oni koje je Isus posebnim pozivom izabrao u službi svećenika. Međutim, ponekad se možda dogodi da svećenik ne prepozna potrebe naroda kojemu je povjeren. Isto se dogodilo s pismoznancima i farizejima koji su trebali utažiti čovjekovu čežnju i glad za Bogom. Ne podsjeća li nas to na riječi proroka Jeremije kada kaže: čak i proroci i svećenici lutaju po zemlji i ništa ne znaju (Jr 14,18)?
Židovske vođe koji su čovjeku trebali davati snagu za život, zbunjivali su ih suptilnim argumentima o Zakonu u kojemu nisu pronašli pomoć i utjehu. Umjesto da im pomognu uspravno stajati, oni bi ih rušili težinom Zakona. Katkada se dobije dojam da je tako i danas. Pogledamo li naš narod vidimo da čezne za Bogom, traži Boga na svim mjestima, a mi svećenici, kao da se katkada ne snalazimo u tome približavanju čovjeka Bogu.
Umjesto da podignemo čovjeka, često ga još dublje urušimo nabijanjem osjećaja krivnje. Današnje evanđelje opominje i mene kao svećenika, ali i svakog vjernika katolika, da nismo tu kako bismo obeshrabrili čovjeka u potrebi, nego kako bismo ga potaknuli na ispravno življenje svoje vjere. Ne bismo smjeli opteretiti čovjeka, nego ga staviti na Božja orlovska krila kako bi ga On uzdigao i tako probudio u njemu zanos za rad na Božjoj njivi.
Stoga je potrebno mnogo onih koji će stavljati potrebitoga na Božja krila. Zbog toga nas Isus na prvome mjestu potiče na molitvu po kojoj ćemo tražiti od Oca da nam pošalje one koji će se odazvati na taj zadatak. Međutim, nije dovoljno zauzeti se samo u molitvi, već da u molitvi i ja osjetim poticaj da budem radnik na toj njivi te da svojim primjerom i životom kod drugoga probudim zanos za rad jer ne možemo žeti ukoliko ne bude žetelaca. To je istina kršćanske vjere koja bi nas trebala potaknuti na djelovanje.
U čemu se krije to djelovanje? Vjerujem da ste primijetili da Isus na prvo mjesto stavlja navještaj Radosne Vijesti, odnosno propovijedanje o kraljevstvu Božjemu, a tek onda čudesa i znakove koji će pratiti Isusove učenike. I danas ostaje isto poslanje u Crkvi. I mi smo izabrani od Isusa koji nam govori da prije svega navijestimo Radosnu Vijest o kraljevstvu Božjem, odnosno da to kraljevstvo izgrađujemo prije svega u svome srcu tako što ćemo pustiti da posijano sjeme Božje Riječi raste u nama. Međutim, nemojmo se zadržavati samo na sebi i svojoj izgradnji, već pomozimo da to Božje sjeme raste i u srcima onih oko nas služeći se darovima koje smo besplatno primili.
Prepoznajmo stoga svoje darove i njima se služimo darujući ih besplatno onima koji su u potrebi. Na taj način iskazat ćemo onu pozitivnu sažaljivost prema bližnjemu koju je Isus pokazao prema nama. Kao što je Isusa njegova sažaljivost potaknula na djelovanje da promijeni naše stanje, tako što izabire učenike koji će biti radnici u njegovoj njivi, neka i danas na jednak način dotakne naše srce kako bismo, kao njegovi učenici, imali sažaljivo srce prema izgubljenima i pomogli im u pružanju duhovnih dobara.
vlč. Mario Žigman