U Župi sv. Ćirila i Metoda u Osijeku, u utorak, 16. lipnja 2020. održan je prvi odgođeni korizmeni seminar za studente i mlade pod nazivom „Kako biti najveći student?“ kojega je vodio svećenik i psihoterapeut dr. sc. Josip Bošnjaković.
U svome govoru dr. Bošnjaković kazao je kako kroz evanđelja Isus pokazuje apostolima, ali i nama danas, kako biti najveći i najbolji. S druge strane, Isus u pristupu učenicima ne zahtijeva od njih ogromna djela, ali ih poziva da dođu i vide, da se okušaju na put s Njime i pokušaju živjeti kao što je i On živio.
Jedan od odgovora na pitanje „Kako biti najveći?“ kojeg je vlč. Bošnjaković istaknuo je dati drugima na raspolaganje svoje talente, vrijeme, znanje, inteligenciju i sve ostalo što se posjeduje jer sam uspjeh leži u radosti i miru. „Na veličinu čovjeka utječe i njegovo srce te njegova ljubav prema Bogu. Imati čisto srce znači imati predano srce, u potpunosti se predati Bogu. Kada nastanu životne poteškoće, Isus se na poseban način zbližava sa svojim učenicima. On je taj Jaganjac Božji koji predaje svoj život i ima najveću moć onoga trenutka kada se daruje do kraja. Isus je Onaj koji pokazuje kako darovanje vlastitog života donosi preokret i da se isplati biti kršćanin koji ljubi, živeći do kraja za druge. Ljubav i veličina čovjeka jest – predati se u ruke drugih“, naglasio je dr. Bošnjaković.
Predavač je seminar nastavio pitanjima: „Kako biti velik, kako biti osoba uspjeha i od koga želimo biti poštovani? Svijet nameće potrebu ‘penjanja na prijestolje’ kako bi se bilo najveći, kako je poželjno odmah izaći u novinama ili na internetskim portalima, a Isus daje učenicima lekciju stavljajući kao uzor maleno dijete. Veličina kršćanina leži u njegovoj poniznosti, u služenju koje je istovremeno zahtjevno i puno skrivene ljepote. Veličina čovjeka je i suočavanje s vlastitim strahovima, kada uspostavlja kontakt sa stvarima koje ne voli ili s ljudima koji mu ne odgovaraju.“
Za kraj predavanja vlč. Josip uzeo je sliku vinograda. „Vino je simbol radosti i potpunog predanja, baš kao i kršćanstvo u kojem se ‘cijedi vlastiti život i vrijeme za druge’. Sveučilište se isto tako može gledati kao vinograd, rektora kao upravitelja vinograda, a studente kao vinogradare. U evanđeoskoj prispodobi ‘o radnicima posljednjega sata’ Bog šalje vinogradare u berbu u različita vremena, ali svi dobivaju jednaku plaću – radost. Čovjek ne dobiva plaću za svoj život prema zaslugama, ne postoje zasluge pred Bogom, nego tko živi u ljubavi već je sada ostvareno biće, a onda i studij i posao idu u tom smjeru. Evanđelje daje radost koja već sada donosi prisutnost raja. Ući ranije, na početku svog života u ovu ljubav, bolje je nego na samom kraju života – duža je i veća radost – mada je plaća jednaka“, ustvrdio je dr. Bošnjaković.
Po završetku seminara uslijedilo je euharistijsko klanjanje, a potom zajedničko druženje u župnoj dvorani.
Marija Terzić