Draga braćo i sestre,
Današnje evanđelje u sebi krije dvije poruke koje su bitne i za naš kršćanski i duhovni život. Prvo o čemu želim promišljati je o Božjoj odjeći. Vjerojatno ste se susreli s izrazom „dress code“. Često smo kao bogoslovi, kada je trebalo negdje ići, na neku svečanost ili neki događaj znali postaviti pitanje kakav je „dress code“, jesmo li u svećeničkoj odjeći ili smo u klasičnom odijelu. I današnje nam evanđelje progovara o Božjem „dress code“ koji je potreban za ispravan i potpun kršćanski život kako bismo mogli imati pristup svadbenoj dvorani.
Kakvo to odijelo Gospodin traži od nas? Ne čini li nam se okrutno od kralja kada je izbacio onog mladića što nije imao svadbeno ruho? Međutim, prema mišljenju nekih tumača smatra se kako je bilo uvriježeno da kralj kada pozove na gozbu pošalje svojim uzvanicima ruho koje je potrebno za taj događaj. Sada vidimo kako kralj nije bio okrutan, nego je mladić bio onaj koji nije pokazao poštovanje prema kralju. Što trebamo odjenuti kako bismo došli na njegovu svadbu, a da ne budemo izbačeni?
Odijelo koje nam je Gospodin poslao jest sakrament krštenja. Sjetimo se da svećenik kod krštenja djeteta izgovara riječi: bila ti ova bijela haljina znakom tog dostojanstva, donesi je neokaljanu u život vječni. I na drugom mjestu: u Krista ste se krstili, Krista ste obukli. A apostol Pavao nas uči: zaodjenite se kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni. U milosrdno srce, dobrostivost, poniznost blagost, strpljivost…
Po krštenju primili smo odijelo pravednosti i ljubavi. To odijelo pozvani smo nositi u svakodnevici svojega života što nam je jamac da nećemo biti izbačeni sa gozbe na koju smo pozvani. Kada se zaodjenemo Kristovom haljinom tada otvaramo prostor Bogu da djeluje u našem životu te nas na taj način približava k sebi. Zaodjenimo se tom odjećom kako bismo na taj način drugima svjedočili da smo svi uključeni u Božju obitelj po sakramentu krštenja te da smo svi pozvani na radost zajedništva. Nemojmo se odijevati odijelima ovoga svijeta koji nam nudi kriterije i vrednote različite od Božjih i na taj nam način daje lažna odijela koja prividno oduševljavaju, a iznutra nas ostavljaju golima i praznima. Noseći odijelo ovoga svijeta vrijeđamo domaćina, a to, siguran sam nitko ne želi.
Druga poruka koju iščitavamo iz današnjega evanđelja navezuje se na spomenuto. Ukoliko smo zaodjenuti Božjom odjećom te želimo donijeti navještaj evanđelja moramo znati da ćemo se katkada susresti s ove dvije negativne reakcije: prvo, postoje oni koji ignoriraju pozivnicu. Možda ćete svjedočiti o tome kako ste puninu života okusili u susretu s Bogom, a oni će odmahnuti rukom i reći kako su to priče za djecu, kako imaju i bitnijih stvari o kojima trebaju razmišljati. Drugo, postoje oni koji su neprijateljski raspoloženi na navještaj Evanđelja, naročito u onim situacijama kada se to tiče kršćanskog morala i ćudoređa. I onda će nam prigovarati i govoriti kako se Crkva nema pravo petljati u moja četiri zida, kako mogu raditi što ja hoću.
Odbijanje Evanđelja, bilo zbog ravnodušnosti ili zbog toga što je netko neprijateljski raspoložen, čin je nepromišljenosti. Zbog čega? Jer je poruka evanđelja poziv na sudjelovanje u Božjoj svadbenoj gozbi, to je poziv za primanje potpunoga života. Drugim riječima mi prihvaćanjem pozivnice sudjelujemo u božanskom životu. Nije li to sudjelovanje u božanskom životu očito u sakramentu Euharistije, gdje sam Bog ulazi u moje srce, u moj život i mijenja me, pročišćuje, oblikuje i odgaja. Kakav li je to samo poklon koji nam se nudi? Ipak, i dalje postoje oni koji ne prihvaćaju taj Božji dar jer potpuno prepuštanje Bogu zahtijeva poniznost i poštenje, obraćenje i nesebičan život.
Razmislimo stoga danas o tri stvari. Prvo razmislimo o svojoj duhovnoj odjeći koju nosimo? Jesmo li se zaodjenuli kao izabranici Božji sveti i ljubljeni u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost? Drugo razmislimo o vlastitoj reakciji na evanđelje. Reagiramo li na sve ono što na Bog govori? I treće, razmislimo o načinima na koje nas Bog poziva da njegovu poruku prenesemo u svijet. Odlučimo se prihvatiti taj poziv i s velikim žarom, bez obzira na reakcije drugih donosimo Radosnu vijest koja će, siguran sam dotaknuti mnoga srca.
Vlč. Mario Žigman