Draga braćo i sestre,
Kao ljudi imamo istančani osjećaj za pravednost. I to je dobro sve dok se moja pravednost poklapa s Božjom pravednošću. Međutim, krene naopako onda kada ja stvaram svoju osobnu pravednost neutemeljenu na Božjoj. Pokušajmo se staviti u današnju prispodobu. Možda bismo se pobunili kada bismo bili u liku ovog čovjeka koji je primio samo jedan talenat. Ta koliko često znamo sebe uspoređivati s drugima? Gledamo što drugi ima, a ja nemam i onda optužujemo Boga što je njega blagoslovio, a mene nije. I može nam se činiti kako je Bog nepravedan i u današnjem evanđelju.
Međutim, je li Bog doista nepravedan? Ako pogledamo prispodobu i analiziramo situaciju ondašnjeg vremena možemo uočiti kako je, prema mišljenju stručnjaka, jedan talent bio u vrijednosti od 15 do 20 godišnjih plaća. Prispodoba nam želi reći da Bog nipošto nije nepravedan, već je Bog onaj koji i kada malo daje zapravo daje u izobilju.
Stoga nas ova prispodoba o talentima želi poučiti drugim vrijednostima koje su bitne za naš život, a koje često zaboravimo. Prvo što učimo jest da je uspjeh rezultat našega rada. U Knjizi Postanka vidimo kako je Bog stvarajući čovjeka zapovijedio mu da obrađuje vrt i da se brine o svijetu. Vidimo da Bog traži od čovjeka da bude marljiv i odgovoran, ali ne samo u fizičkom radu već i u duhovnome. Naš je čovjek naučio raditi, i još će taj fizički posao prihvatiti, biti marljiv, uporan, strpljiv, međutim rad na duhovnome području često izostaje. Ova nas prispodoba uči da radimo i na jednome i na drugome području svoga života, da obrađujemo svoju duhovnu njivu kako bismo na taj način svojim darovima i talentima izgrađivali kraljevstvo Božje i očitovali Božju slavu.
Drugo vidimo kako Bog daje sve ono što nam je potrebno. Jučer smo imali DUHOS brucošijadu. Vodio sam jednu od radionica. I jedno od pitanja koje sam postavio studentima je slijedeće: Jeste li imali trenutke u svome životu da vam je Bog dao materijalna dobra baš u onome trenutku kada vam je bilo najpotrebnije? Na to pitanje svi su iz grupe odgovorili potvrdno. Svi smo se počeli prisjećati tih događaja i iznosili ih. Svatko od njih je rekao kako je Bog intervenirao baš u onom trenutku kada im je nešto trebalo. Bog se brine za naše potrebe, on se brine i za naše talente kako bismo mogli obogatiti društvo u kojem se nalazimo. Ono što Gospodin od nas očekuje da te darove koje nam daje ne zatrpavamo u zemlju, već da se njima služimo, da ih u konačnici umnožimo na način da ćemo ih prenositi drugima. Nemojmo misliti da kada dajemo ostajemo uskraćeni. Naprotiv, tada dobivamo još više. Tako na primjer ako znam svirati i ako nekoga podučim tome, to znači da sam svoj talenat, svoj dar umnožio i time obogatio drugoga.
Treća poruka ove prispodobe prikazuje da nismo ipak svi jednaki. Živimo u društvu koje se bori za jednakost, ravnopravnost. To je dobro. Potrebno je čovjeku osigurati dostojanstven život. Međutim, ne možemo i ne smijemo misliti da smo svi jednaki, jer to nismo. Sjetimo se prispodobe. Isus govori: svakome prema njegovoj sposobnosti. Kad bismo bili svi jednaki tada ne bi bilo mogućnosti da jedni druge obogaćujemo svojom različitošću. Moramo znati da kada netko ima vrijednosti koje ja nemam omogućuje mi da me svojim darom obogati. Ako na takav način promatram svoje talente i talente drugih tada se u mome srcu ne može javiti mržnja, ogorčenost, zlovolja, zavist.
Četvrta poruka je da ne budemo sebični. Bog želi da talente koje imamo ne čuvamo ljubomorno za sebe već da ih darujemo drugome, jer služeći se njima u svrhu drugoga mi zapravo služimo Bogu, jer kaže nam Sveto pismo: hram ste Duha Svetoga. Možda znamo postupiti poput ovog čovjeka i zakopati svoje darove, čuvamo ih za sebe, i sami se nad njima naslađujemo. No je li to smisao naših darova?
I naposljetku što iščitavamo iz današnje prispodobe jest odgovornost koju Bog traži od svakoga od nas. Vidimo prva dvojica su bila odgovorna prema povjerenom. Odmah su se dali u posao i umnožili talente. Prispodoba o talentima govori na neki način o našem poslu, radu koji činimo i kako se ophodimo prema tome radu. Zapravo kako se ophodimo prema životu. Svatko je od nas dobio veliki talent – dar života. Jesmo li odgovorni u upravljanju svojim životom? Onog zlog i lijenog slugu Isus je okarakterizirao kao nekoga tko je izgubio priliku života. Hoćemo li izgubiti priliku života ili ćemo ju iskoristiti ovisi o nama.
Neka nam ovaj današnji dan bude poticaj kako bismo prihvatili Boga u svoj život i tako svojim talentima izgrađivali Božje kraljevstvo i tako zavrijedili čuti onaj glas koji će nam reći: valjaš slugo dobri i vjerni. Uđi u radost svoga Gospodara.
Vlč. Mario Žigman