Među svetim svjedocima Kristovim, koji su živjeli u njegovoj sredini i ljubili ga, Djevica Marija ostaje ona, koja nas, jednostavnošću svoga srca, privlači da živimo duhom Blaženstava. U jednom proročkom viđenju njoj je bila dana moć da navijesti, da će, s dolaskom Kristovim, neznatni i siromašni biti uzdignuti, a moćni i jaki poniženi. A mi, zar mi nismo često jaki ovog svijeta? U svojoj poniznosti Djevica nas podsjeća, da smo mi ništa. Samo kad smo s Bogom, kad se predamo njemu, bit ćemo kadri pobijediti onu potrebu biti sami iz sebe.
»Baciti sebe pod njegove noge«, prema riječi Ivana XXIII, znati da se nema nikakva prava ni nad kim, eto stava, koji je omogućio Djevici Mariji da bude proglašena blaženom od svih naraštaja. Jer, tijekom povijesti Crkve, svjedočanstvo koje ostaje uvijek, jest svjedočanstvo žena i ljudi koji su dali da ih zahvati samo vatra Ijubavi Božje.
Da bi se shvatila Marija, Majka Gospodinova, ne treba li ostvariti u životu njezinu duhovnost? Ona je pripadala zajednici siromaha u Izraelu, koja je bila sačuvala materijalno siromaštvo, da bi se obistinilo očekivanje, što je u njoj bilo tako živo, Krista Gospodina.
Da bismo konkretizirali volju, koja želi da se shvati mjesto Djevice Marije u zajednici krštenih, možemo skupa reći:
»Sveti i milosrdni Oče, ti si otkrio blaženoj Djevici Mariji da će s dolaskom tvoga Sina, moćni biti poniženi, a ponizni uzdignuti. Mi te molimo za ponižene, koji s njom vapiju k tebi. O Kriste, ti, rođeni od Djevice Marije, poslušne tvojoj riječi, daj nama također, duh spreman na posluh. S njom, prvom od svega mnoštva svjedoka, mi bismo htjeli naučiti da ti govorimo: neka mi bude po tvojoj volji.«
Roger Schutz, Majka Krista i slika Crkve”