Predragi,
Promatrajući događaje unatrag nekoliko mjeseci, čitajući različite članke i slušajući ljude oko sebe za primijetiti je kako među nama vjernicima postoji dvojako mišljenje koje često ne nailazi na ljubaznost, blagost ili strpljivost, već na otpor, suprotstavljanje, razdor, netrpeljivost i optužbe.
Nažalost, ova situacija u kojoj živimo polako postaje plodnim tlom za Sotonino djelovanje. Prisjetimo se da je Sotona onaj koji dijeli (grč. diabolos) i optužuje (usp. Otk 12,10). Nije li to ono što sve češće susrećemo u svakodnevici? Jedni druge optužujemo, razdvajamo se, jedni prema drugima sijemo prijezir i time se udaljujemo od čovjeka, a tako onda i od Boga. Ne vrši li tu Sotona uspješno svoju ulogu djelitelja?
Prevariti Sotonu
Što trebamo činiti kao kršćani, katolici? Čini mi se da trebamo zaroniti u more Božje prisutnosti koja rasplamsava ljubav, blagost, strpljivost, razumijevanje i sve druge vrline koje možemo pronaći u Bogu. Trebamo znati, kako nas uči moralna teologija, da smo dužni živjeti i djelovati po svojoj savjesti jer djelujući protivno savjesti mi zapravo djelujemo protiv sebe, protiv svoga dostojanstva. Ipak, treba znati kako nisu sve savjesti iste. Netko ima osjetljiviju savjest dok drugi imaju manje osjetljivu. Ipak, svaku savjest treba prihvatiti, uvažavati i odgajati.
Stoga u ovom vremenu kada vladaju različita mišljenja nemojmo se dopustiti zavesti i Sotoni omogućiti da naiđe na plodno tlo, već ga prevarimo tako što ćemo zauzeti stav ljubavi, blagosti, strpljivosti, razumijevanja i podupiranja što će nam pomoći da se obranimo od Sotoninih lukavstava.
Biti na oprezu
Znamo kako smo po krštenju primili Duha Svetoga, a u sakramentu Potvrde puninu toga Duha što znači da imamo Branitelja. Utecimo se svome Branitelju da nam pomogne u ovoj situaciji kako ne bismo tužili jedni druge, već branili i podizali.
Ne zavodimo se tako što ćemo upirati prst jedne u druge, jer se borimo na istoj strani te smo pozvani da jedni druge bodrimo, podižemo, hrabrimo i tješimo. U konačnici da jedni za druge molimo. Stoga, ako netko u svojoj savjesti ima obvezu da nosi masku za lice, da se čuva, da ne ide na susrete, mise, ne bismo ga trebali promatrati na drugačiji način već treba s poštovanjem prihvatiti takvu odluku. Ne bismo trebali upirati prst s optužbom da je otpadnik ili manje voljen od Boga kako se često zna dogoditi u posljednje vrijeme jer je to način na koji Sotona želi da djelujemo.
Ovo se tiče i nas
S druge strane, opet treba poštovati i onoga tko pristupa na drugačiji način jer i on ima jednako pravo na svoje mišljenje, svoj stav. Ni u ovome slučaju ne bismo trebali upirati svoj prst optužbe, ljutnje, nerazumijevanja i srditosti. S jednakom ljubavlju i blagošću trebamo pristupiti i jednome i drugome.
U konačnici, ne smijemo se postaviti ni na način da se cijela situacija nas ne tiče. Trebali bismo biti oprezni, čuvati sebe i druge, ali isto tako to ne znači da bismo se trebali sakriti u mišju rupu i više ništa ne činiti.
Duh Sveti ujedinjuje, a ne razdvaja
Stoga, ukoliko netko smatra u svojoj savjesti da ne može sudjelovati na susretima i euharistijskom slavlju neka ne sudjeluje i neka se suzdrži do povoljnijih prilika. Neka to shvati kao „duhovni post“ i prikaže na nakanu za veće dobro, a oni koji dolaze neka sebe ne promatraju da su pobožniji i bolji vjernici jer je to stav oholice, a dobro znamo tko je otac oholosti.
Ovo je izvrsno vrijeme da pokažemo kako smo kao vjernici ujedinjeni snagom Duha Svetoga koji je u nama, da smo u ovome svijetu, ali ne od ovoga svijeta (usp. Iv 17,11). Neka nas sve prožme duh jedinstva koji će nas sačuvati od zrna koje Sotona tako žarko želi posijati u naše srce, jer on radi prekovremeno kako bi potkopao čovjeka. Budni budimo i sijmo u svoje srce sjeme koje od Boga dolazi.
vlč. Mario Žigman