Da bismo mogli govoriti o ulozi Duha Svetoga moramo poći od onoga iskustva kojega imamo iz svoga života. To iskustvo nam govori da neki čovjek kada bude doveden pred suca da bi mu se sudilo za neki prekršaj, katkada nema odvjetnika jer je siguran u svoju nevinost i u svoju obranu, odlučio se dakle, sam sebe zastupati. Tako se kod pravnika pojavila jedna izreka koja kaže: čovjek koji sam sebe zastupa na sudu ima budalu za odvjetnika. I ta je izjava, zasigurno pomalo istinita, osobito možda u današnje vrijeme kada vidimo da se istinom tako lako manipulira, da ju se tako lako iskrivljuje. Stoga nam je potreban zastupnik koji će biti upoznat sa svim mogućim zamkama u koje nas tužitelj može uvući i u kojima nas tako može nadvladati.
Ako bismo to sada prenijeli na naš duhovni život, zar ne da bismo se mogli složiti oko toga kako su u povijesti kršćanstva, sve od njezina postanka pa do danas, kršćani bili oni koji su stavljani pred sud, a i danas se itekako sudi kršćanima. Možda ne više na način kao što je to bilo prije, ali itekako verbalnim napadima, omalovažavanjem i raznim drugim napadima želeći na sve načine uništiti vjeru u Isusa Krista kao našega spasitelja.
Isus je sam jako dobro znao da će nam se suditi. Sjetite se kako je i sam rekao podignut će na vas ruke i predavati vas u sinagoge i tamnice, vući će vas pred kraljeve i upravitelje, zbog imena mojega svi će vas zamrziti (Lk 21, 12). Isus je znao što će nam se događati te je svojim preplašenim učenicima rekao da se ne uznemiruju, da se ne brinu jer je bolje za njih da on ode kako bi im mogao poslati Branitelja. Isus odlazi, ali ne ostavlja čovjeka prepuštenog samome sebi. Rekao bih, kako je Isus dobro poznavao istinitost one suvremene izreke o zastupanju samoga sebe koju smo već spominjali, pa svojim učenicima obećava poslati pravog zastupnika, onoga koji će ih uvoditi u svu istinu. Tako možemo vidjeti i po tome prepoznati koja je uloga Duha Branitelja. Ona se krije u tome da nam doziva u pamet i svijest što je to grijeh, što je pravednost, a što je osuda.
Pođimo od toga što je grijeh. Živimo u sekularnom društvu, koje ne priznaje niti poznaje grijeh. Vidimo to iz brojnih primjera s kojima se susrećemo. Pravo na pobačaj, homoseksualni brakovi, pravo na eutanaziju itd. U takvom društvu vrlo lako možemo uočiti ove Isusove riječi kada je rekao kako je grijeh što ne vjeruju u njega. Zašto Isus nije rekao, grijeh je taj što ne vršite 10 Božjih zapovijedi? Upravo zbog toga jer je znao kako smo mi ljudi vješti u iskrivljavanju zakona. Vrlo lako tumačimo zakon prema svome nahođenju i izokrećemo ga u svoju korist opravdavajući svoj grijeh te ćemo za svoj grijeh okrivljavati nekoga drugoga, možda genetiku ili svoju narav. Štoviše, bit ćemo slijepi za grijeh jednako tako kao što je to bila svjetina koja je dala pogubiti Isusa. Tek kada im je snagom Duha Svetoga Pavao progovorio o Isusu Kristu, spoznali su svoj grijeh, pokajali se, obratili i krstili. Zato je potreban Duh Sveti koji će nam u srcu govoriti svaki put kada počinimo grijeh.
Stoga, kada Isus kaže, grijeh taj što ne vjeruju u mene, on time ne pogađa samo nevjernike, on pogađa i mene osobno svaki put kada sebe stavim u središte stvari i odbijam vjerovati. Grijeh je onaj koji nas želi zavarati da smo mi u središtu, da smo mi oni koji određujemo što je grijeh, a što nije. Koliko često nam se znalo dogoditi da proglašavamo grijehom nešto što je drugi učinio, a kada bismo to isto sami učinili, rekli bismo da to nije grijeh. Svaki put kada izokrećemo hijerarhiju vrednota, u našem se srcu pojavljuje tihi glas Duha Svetoga koji nam govori ti si u tome pogriješio, ovo što si sada učinio je dakle grijeh. Prema tome, Duh Branitelj kojega nam Isus šalje u službi je obrane od zastranjenja, od mlakosti i ravnodušnosti prema grijehu, kako se ne bismo prepustili nasladama ovoga svijeta.
Jednako kako je Isus pazio na svoje učenike da ne bi izgubili kompas, pravi smjer, na jednak način Duh Sveti nastavlja Isusovo djelovanje u našem životu. Da nema Duha Branitelja, zasigurno bi naša vjera izgubila svoj smjer, Crkva bi se raspala i ne bi dočekala ponovni Kristov dolazak. Zbog toga je potrebno osluškivati Duha koji nam govori u kojem smjeru da idemo, koji nam pomaže u našim sumnjama, koji nas udaljava od grijeha i približava Kristu koji onda po tom istom Duhu djeluje u nama. Crkva opstoji zahvaljujući snazi Duha Svetoga jer je on onaj koji vodi i upravlja Božjom Crkvom.
Drugo u čemu se očituje djelovanje Duha Branitelja jest u tome da će nam pokazati što je to pravednost. Svi smo mi osjetljivi na nepravdu, svi se borimo protiv nepravde. Međutim, katkada se znamo toliko zalagati za pravednost da ne uočavamo princip milosrđa. U takvim trenucima Sotona je vrlo mudar. On uvijek izokreće sve vrednote kršćanske vjere. Tamo gdje trebamo biti milosrdni, on će od nas tražiti da budemo pravedni, a tamo gdje se od nas zahtijeva pravednost, on će tražiti milosrđe. Zbog toga nas sv. Ignacije upozorava na pozornost u kojem uvijek moramo tražiti srednji put koji će nas osloboditi od svakoga nemira jer svaki put kada si prilagođavamo Božji zakon, kada govorimo da nije to Bog baš tako mislio, kako se vremena mijenjanju, Crkva se treba prilagoditi svijetu, društvu, uvjetima u kojima se nalazimo, mi zapravo ne činimo ništa drugo, nego zamjenjujemo Božji sustav pravednosti s našom ljudskom pravednošću. Pravednost je, kaže Isus, to što on odlazi. Pravednost se krije u tome što ga nepravedno osuđena i pogubljena, Otac uskrisuje i daje mu slavu koju je imao prije postanka svijeta. Prema tome, možemo iščitati definiciju pravednosti koju pronalazimo kod sv. Tome Akvinskoga koji kaže da je pravednost stanje u kojemu je netko postojano i trajno raspoložen dati svakome ono što mu pripada.
Bog je pravedan, a njegova pravednost očituje se u odnosu prema nama jer je postojano i trajno raspoloživ da nas vrati k sebi jer smo stvoreni iz ljubavi i za ljubav. Stvoreni smo da budemo u trajnom zajedništvu s Bogom. U tome smislu Branitelj nas podsjeća da i mi budemo postojano i trajno raspoloženi dani ponajprije Bogu ono što mu pripada, a to je naše srce, a onda darujući se Bogu da drugima budemo svjetionik na tome putu predanja. Molimo doista Duha Branitelja da nam bude pomoć na tome putu kako bi nam na djelatan način očitovao Božju pravednost u našem životu te kako bi ju tako živjeli.
Treće, po čemu se očituje Duh Branitelj jest da će nam on pokazati što je osuda. Isus govori što je osuda ta što je knez ovoga svijeta osuđen, odnosno on je poražen. Isus je porazio kneza ovoga svijeta svojom smrću na križu i svojim uskrsnućem. No, vidite, knez ovoga svijeta, on i dalje djeluje. Budući je poražen, izgubio je bitku, ali želi u taj poraz želi uvući i čovjeka. I kao što se Sotona pobunio protiv Boga, on želi da i čovjek učini isto, da se i on pobuni protiv Boga. I zbog toga on je onaj koji nas iskušava na način da živimo po svojim željama, osjećajima, nagnućima, umjesto da živimo po Božjoj volji. Sotona je tužitelj koji poznaje rupe u zakonu i pomoću kojih nas može upetljati u svoju mrežu. Ako nemamo pravog branitelja, lako će nas odvući u propast. Nažalost, u mnogim slučajima to mu i uspijeva. Mnoge je zaveo, mnogi će biti zavedeni, a mnoge zavodi tako što govori kako svi idu u raj, da pakao ne postoji. To je Sotonina zamka. Čak ide toliko daleko da će čovjeka uvjeriti kako on sam ne postoji. Koliko puta sam i sam čuo od vjernika kako je pakao ovdje na zemlji i ne može biti gore nego što jest, ili pakao, ako postoji je ovdje. Neki će reći kako je Sotona simbolička stvarnost. To je zabluda i laž ako tako misliš. Zbog toga nam je potreban Duh Sveti koji će nam dozivati u svijest istinu o Sotoni koji je lažac.
Duh Branitelj nam pomaže u tome da prepoznamo ono što nije od Boga i da na to reagiramo s odbijanjem. Ujedno, Duh Sveti nam pokazuje kako nismo sami u ovome svijetu koji nas sudi. Jer da jesmo, onda bismo i mi imali budalu za odvjetnika, ali budući je Isus uzašao ocu, on nam je poslao Duha Branitelja koji će nam govoriti istinu o grijehu kako tu istinu ne bismo okretali, kako ne bismo okretali istinu o pravednosti koja nas potiče na svetost, kako se ne bismo udaljavali svoj smjer, kako se ne bi okretali od onoga što nije Božje. Duh je Branitelj onaj koji će na usmjeravati prema Bogu, a istinu o sudu vidimo u tome da je Sotona osuđen Kristovom mukom i uskrsnućem, a čovjek je oslobođen ukoliko se opredijeli za njega, slušajući i vršeći njegovu Riječ.
Znajmo kako nam je potrebna ta trajna pomoć, trajna zaštita Duha Svetoga. Kao što pjesnik ne može ništa napisati bez inspiracije, ni mi ne možemo bez Duha Svetoga. U suprotnom, ostajemo prazni u sebi ako nismo ispunjeni Božjim Duhom. Tada se napunjamo duhom ovoga svijeta, postajemo malodušni u odnosu prema Bogu. To je ono što Sotona želi. Ne dopustimo u svome životu da Sotona bude onaj koji će nas udaljiti od Boga, već se prepustimo Gospodinu kako bi nas ispunio svojim Duhom, kako bi nas na taj način usmjeravao u našem djelovanju.
Vidite koja je uloga Duha Svetoga u našem životu. Duh Sveti je onaj koji će nas braniti, ali i onaj koji će nas upućivati i voditi prema istini, da budemo svjesni situacije i vremena u kojem živimo. Da budemo svjesni svojih prednosti i nedostataka, svojih darova i svojih krivih poteza. No u tim trenucima, kada krivo postupimo, da ne očajavamo jer imamo Duha Svetoga po kojemu nam se opraštaju grijesi. Neka nam i ovo razmišljanje ude poticaj da budemo otvoreni Duhu Svetom da on bude onaj koji će djelovati u nama i po nama.
Vlč. Mario Žigman