Predragi!
Svatko od nas je iskusio osjećaj straha. Barem jednom u životu osjetili smo kako nas strah blokira i paralizira. Postoji i ona izrijeka: U strahu su velike oči. Toliko nas zaokupi da raširimo svoje oči i želimo pronaći izlaz iz straha u kojemu se nalazimo. U današnjem evanđelju Isus govori: Ne boj se, stado malo. No, čega se čovjek boji? Zašto je strah prisutan u našem životu? Možda bismo mogli navesti tri glavna razloga o kojima nam govori Sveto pismo nekoliko redaka prije nego je Isus izgovorio ove riječi.
Prvo, Isus govori da se ne bojimo onih koji ubijaju tijelo, a nakon toga nemaju više što učiniti. Dakle, to implicira da smo skloni strahovati od smrti – osobito smrti zbog progona. Drugo, Isus u istom poglavlju govori da se ne brinemo oko toga što ćemo govoriti ili kako ćemo se braniti jer će nas Duh Sveti poučiti što treba reći u taj čas. Prema tome, ovo nam govori da smo skloni bojati se javne sramote. Skloni smo biti zabrinuti oko toga što će drugi misliti o nama. Hoće li promijeniti svoje mišljenje o nama ako nešto kažemo i sl. Treće, Isus govori ne budite zabrinuti za svoj život, što ćete jesti; ni za tijelo u što ćete se obući. Nije li i to doista jedan od strahova s kojima se borimo. Strah za vlastitom egzistencijom. Brinemo se hoćemo li imati dovoljno, hoće li naše osnovne potrebe biti zadovoljene.
Sve vrste ovih strahova koje znamo doživjeti znaju nas toliko zaokupiti da zaboravimo na potragu za blagom onoga svijeta. Sve to vrijeme zaboravljamo na svoju pravu svrhu i stvarni odnos koji bismo trebali njegovati s našim Ocem kojemu se svidjelo dati nam svoje kraljevstvo. Prema tome danas bismo se mogli pitati koji su to izgovori koje koristimo i koji nas sprječavaju u tome da imamo dublji odnos s Bogom? Prva poruka današnjega evanđelja je ući u dublji odnos s Ocem znajući da on pobjeđuje naše strahove i pomaže nam da sabiremo nepropadljivo blago.
Drugu poruku iščitavamo iz onoga kada Isus govori da se njegovu Ocu svidjelo dati nam kraljevstvo. To znači da me moj Bog voli i da je zainteresiran za mene. Danas živimo u vremenu kada svatko vodi brigu samo o sebi. Čovjek ponekad dobije dojam kao da nikome nije stalo do njega. Međutim, Isus pokazuje Božju brigu za tebe. Ipak, kao da nam to ponekad nije dovoljno pa ćemo onda bježati od Boga. Ponekad kao da ne želimo ono što Bog želi za nas. Stoga drugo pitanje koje si možemo postaviti glasi: koje su to isprazne stvari u mome životu koje me odvlače od Isusa? Ako želimo održati zdrav duhovni život potrebno je često preispitati svoje stavove i mijenjati svoje prioritete kako bismo zaštitili svoje srce od prijevare i krađe našeg istinskog blaga – a to je Bog.
I naposljetku, treća poruka današnjega evanđelja krije se u tome da nam Isus otkriva Sotoninu strategiju. Postoji jedna priča koja kaže kako je Sotona sazvao sastanak na kraju godine da bi vidio rezultate, što su postigli. Nije bio zadovoljan rezultatima i tražio je nove strategije koje bi mogao upotrijebiti da postigne što veći uspjeh u odvajanju čovjeka od Boga. Tako je došao na ideju da čovjeku odvrati pažnju od Boga kroz pohlepu i požudu. Nakon godinu dana ponovno saziva sastanak, ali Sotona i dalje nije bio zadovoljan. Tada se dosjetio mudroga plana. Rekao je svojim demonima: Moramo uvjeriti ljude na zemlji da imaju puno vremena. Čini mi se kako mu taj plan uspijeva. Skloni smo tome da mislimo kako imamo puno godina pred sobom. Ipak, sve češće svjedočimo tome da to nije baš tako. Već danas se može zaiskati moja duša. Ne znamo ni dana ni časa. Zbog toga nas Isus poziva na budnost jer blago onim slugama koje Gospodar kada dođe nađe budne.
Neka nas i današnja nedjelja podsjeti na to da je Bog jači od svakog našeg straha jer se on interesira za nas i pomaže nam u našem duhovnom putovanju otkrivajući nam strategiju Zloga kako bismo mogli izbjeći njegovim zamkama i tako ostali budni čekajući zaručnika svoje duše.
vlč. Mario Žigman