U utorak, 28. ožujka Euharistijskim slavljem i klanjanjem križu održan je posljednji korizmeni susret u organizaciji udruge Duhos. Tema susreta bila je Život, smrt, život – ili ne? o kojoj je okupljenima progovorio vlč. Petar Maskaljević, župni upravitelj Župe sv. Lovre, đk. i mč. u Lipovcu. Svetu misu predvodio je vlč. Maskaljević, a koncelebrirao je vlč. Mario Žigman, studentski kapelan, povjerenik za pastoral mladih Đakovačko-osječke nadbiskupije te župnik župe. Sv Luke u Josipovcu.
U homiliji je vlč. Maskaljević istaknuo kako je najvažnija stvar u našem kršćanskom životu promišljati o vječnom životu. Najčešće vjernici smatraju da vječni život započinje nakon ovozemaljskoga života, ali vječni život počinje već sada, ovdje među nama, a po smrti ga živimo u jednom drugačijem obliku. Kada se vratimo na nedjeljno evanđelje (Iv 11, 1-45) jedno od ključnih pitanja je bilo: Vjeruješ li ovo? Također, važne su riječi koje Isus izgovara: Lazare, izađi. To je poziv koji Gospodin upućuje i nama danas i svakoga dana. Poziva nas da izađemo iz svojega groba, groba svojega grijeha. Gospodin nas poziva da živimo, a ne životarimo. Nadalje, Isusove riječi da ga odrješe i puste da ide progovaraju o tome da će Lazar morati ponovno umrijeti, a njegovo uskršenje progovara nam o našoj vjeri u uskrsnuće i vječni život, ističe vlč. Maskaljević.
Vječni život nije nešto obećano za neku daleku budućnost, nego za ovdje i sada. Uskrsnuće se može promatrati kao jedan skok kojim se postiže nova dimenzija postojanja, a ono preobražava i naše tijelo. Postavlja se pitanje jesmo li u ovim trenucima oni koji živimo, koji svjedoče da je ovaj život priprema i produžetak vječnoga života koji već sada trebamo živjeti. Nama je križ simbol smrti, ali još više simbol vječnoga života. Kako sada treba živjeti kraljevstvo Božje, vlč. Maskaljević kaže kako je važno tražiti Gospodinovo lice, tražiti Njegovo lice u licima drugih ljudi. Možda smo nekad zaprepašteni ljudima koji nam se toliko daruju, ali i onima koji nas ranjavaju, ali ovaj nas život poziva da gledamo Gospodinovo lice i idemo prema vječnosti. Vlč. Maskaljević za kraj je postavio pitanje svima okupljenima da si sami odgovore vide li se u ovom vječnome životu i dopuštamo li si da nam se otvori Božje lice?
Nakon euharistijskog slavlja uslijedilo je klanjanje križu koje je također predvodio vlč. Maskaljević. Susret je animirao Duhos band.
Veronika Lovrić