Naša se skupina pridružila župi sv. Ćirila i Metoda te vesela i nasmijana pošla u Sisak. Himna je susreta vrlo brzo ušla u naše misli te smo više puta uvježbavali riječi pjesme u autobusu i s osmijehom u svjetlosti hodili prema Sisku. Pošalica vlč. Vjekoslava Lulića, koji je bio naš vjerni pastir na tome putu, nije nedostajalo. U procesiji je kroz Sisak sudjelovalo gotovo 30 000 mladih i nadam se da je bilo lijepo i ohrabrujuće svima onima koji su nas gledali jer nisu mogli biti ondje. To je dokaz da još uvijek postoje Kristovi mladi apostoli i da u ovome svijetu u kojem živimo postoji nada u bolje sutra. Veliki su pritisci i tereti koji muče mlade, a konzumerizam i suvremena kultura koji nude gotova rješenja svih problema počesto znaju biti toliko suptilni da njihov utjecaj više ni ne osjećamo. Zbog toga je važno razmišljati o tome što Krist, a ne svijet, želi od nas. Svečano je misno slavlje na prostoru ispred crkve sv. Kvirina predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, a tišina koja je vladala tijekom mise omogućila je svakom ponaosob da zahvali Bogu na ljepoti toga susreta. Tada su sva srca bila složna i ujedinjenja bez obzira na to iz kojeg su dijela Hrvatske došla i u tom je trenutku mladost vladala s Kristom.
Navečer smo bili dodijeljeni obiteljima za koje su sljedeći dan mladi imali samo riječi hvale. Ti su dobri ljudi s takvim oduševljenjem i radošću primili naše malenkosti u svoj dom da vjerujem da ćemo im zauvijek ostati u sjećanju. Oni su ugostili potpune neznance s ljubavlju i ta je gesta jedna od najljepših koje će mi ostati u sjećanju. U nedjelju je za nas održana sveta misa u Kutinskoj Slatini na kojoj su se sve župe koje su ondje bile prisutne kratko predstavile. Zajedništvo je bilo još veće nego prošloga dana, a nastavilo se pjevanjem pjesama Slavoniji i Dalmaciji sve do zadnjeg časa polaska.
Prije konačnog smo polaska još razgledali crkvu sv. Marije Snježne u Kutini i jako mi se svidjela legenda koju vežu uz tu crkvu. Naime, jednoj se obitelji koja nije mogla imati djece ukazala Gospa i poručila im da na mjestu na koje padne snijeg sagrade svetište. Tako je snijeg zapadao tijekom ljeta, a obitelj je uložila sav svoj imetak u gradnju crkve na tom mjestu. I danas se petoga kolovoza slavi blagdan Snježne Gospe ili Gospe od snijega, a narod već dugi niz godina rado hodočasti Snježnoj Gospi u Kutinu i ondje polaže svoje zavjete i obavlja pobožnosti.
Na putu kući nismo spavali, već smo nastavili s pjesmom unatoč tomu što smo bili podosta umorni. Neki su sklopili nova prijateljstva, neki pronašli odgovore na pitanja koja ih tište, neki premalo spavali, a neke je Krist istinski dotakao po prvi puta, no jedno nam je zajedničko – svi smo sa sobom ponijeli nezaboravna sjećanja. Ta složnost različitih frama i župa, različitih dobnih skupina i mladih iz svih dijelova Hrvatske ne će biti zaboravljena, već će se, nadam se, nastaviti i u našim privatnim životima sve do sljedećeg susreta u Dubrovniku!
Maja Crnković