– U organizaciji Udruge DUHOS (Duhovnost osječkih studenata) na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku održana je 1. lipnja večernja tribina na kojoj je gostovala psihijatrica dr. Sanea Mihaljević, psihijatrica u Virovitici. Tribinu posvećenu temi „Mladi danas“ molitvom je otvorio Duhosov duhovnik dr. p. Arkadiuzs Krasicki, Cssp, studentski kapelan, a uvodnu dobrodošlicu izrazila je predsjednica Udruge dr. Marcela Šperanda, dok je susret glazbeno uveličao Duhos band.
Na tribini je bilo riječi o istraživanjima generacijskih razlika u životnim ciljevima, o stresu i mladima, o nezaposlenosti i psihološkim posljedicama, transgeneracijskom PTSP-u u obiteljima nakon Domovinskoga rata, o medijima i mladima, seksualnoj revoluciji i današnjem ponašanju mladih, a psihijatrica je diskutirala i posljedicama „Hook up kulture“ u seksualnim odnosima bez obveza, bez romantičnog smisla „hodanja“ i vječnom pubertetu čak do 40-tih godina života, naglašavajući bitnost otajstva spolnosti, svevremenskih vrijednosti smisla braka i obitelji. „Da bi čovjek postao zrela zdrava ličnost važno je da zna živjeti u odnosu s drugim(a). Hodanje je jako važno jer vidite sebe u drugima, a brak je preuzimanje odgovornosti i smisao braka je obitelj. Brak je spolnom smislu najveći dobitak. Muškarac i žena u braku postaju Čovjek koji u suradnji s Bogom čine ovaj svijet ljepšim, bogatijim i bogatijim za osobu koju ćemo brakom učiniti sretnom i koja će nam pomoći donijeti na svijet nove živote. Dijete se rađa sigurno i sretno u obitelji u kojoj se razgovara, poštuje, voli i zajednički moli. Upravo zbog toga razni pokreti (masoni, LGTB…) žele razoriti obitelj i brak te time staviti pojedinca na sklizak teren na kojemu bi mu oni ponudili rješenja po kojima bi njime zavladali! Treba biti hrabar i ono što jesmo. Mladi, budite snažni i odlučni za svoju sreću“, istaknuto je kao zaključak.
Psihijatrica Mihaljević u izlaganju je predočila rezultate triju studija koje su istraživale generacijske razlike u životnim ciljevima, brizi za druge i građanskoj orijentaciji među američkim srednjoškolcima i studentima, govoreći o karakteristikama generacija: Baby Boomers (rođeni 1946.-1961.), GenX’ers (rođeni 1962.-1981., generacija X), Millennials (rođeni nakon 1982.) i Generation Me (rođeni nakon 1990., Ja-generacija), pojasnivši kako su narcističke osobine ličnosti prisutnije u mlađim generacijama kojima su životni ciljevi ekstrinzične vrijednosti (novac, imidž, slava) važnije od intrinzičnih vrijednosti (samoprihvaćanje, pripadnost, zajednica), dok opadaju briga za druge (empatija, milostinja, važnost rada na korist zajednici) i građanska orijentacija (interes za društvene probleme, sudjelovanje u politici, vjerovanje u vladu, aktivnosti u borbi za okoliš i očuvanje energije).
„Istraživanja (16000 američkih studenata) provedena od 1982. do 2006. godine su pokazala da su narcističke osobine bile više izražene u Ja-generaciji nego u generaciji X ili u Babx Boomers i narcizam je značajno viši među studentima tijekom 2000-tih za razliku od studenata iz osamdesetih godina. Istraživanja može usporediti sa situacijom u Hrvatskoj“, rekla je Mihaljević te opisala karakteristike mladih Ja-generacije: „Oni vjeruju u svoju posebnost i izuzetnost, imaju neralna očekivanja (kako najbrže i najlakše doći do slave i bogatstva) koja počivaju na uvjerenju da je najvažnije od svega biti na pravom mjestu u pravo vrijeme. Svoje želje Ja-generacija proglašava svojim legitimnim pravima, od drugih očekuju da im ugađaju i da im se prilagođavaju, imaju smanjen prag tolerancije na frustraciju i ovisni su o neprestanoj stimulaciji zbog čega se brzo zasite i brzo im sve dosadi, a njihovi prijateljski i partnerski odnosi lako pucaju. Također, mladi Ja-generacije sposobni su obavljati više poslova istovremeno, brzo misle, kreativni su i tolerantni na različitosti, a u usporedbi sa drugim generacijama Ja-generacija je najsamopuzdanija i najasertivnija, ali ujedno i najdepresivnija i najanksioznija… Među mladim Amerikancima uočen je porast u psihopatologiji, a u zadnjih deset godina porast depresije. Za razliku od SAD-a, generacijska promjena kod nas je posljedica ekonomskog siromaštva i nestabilnih vremena koja počinju 90-tih; jedan sistem se raspao, a drugi se još nije uspostavio i povjerenje u institucije je izgubljeno. Kod mladih u Hrvatskoj prisutna je besciljnost u smislu odsustva osobnih planova vezanih za razvoj karijere, posao se traži da bi se platili računi ili pak plaća služi kao džeparac, budući da velika većina mladih ljudi još uvijek živi s roditeljima.“ Nevenka Špoljarić