DAJTE BOGU VREMENA!
„Dođite k meni svi vi, izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti“ (Mt 11,28)
Ovim je citatom don Damir Stojić 4.travnja započeo posljednji korizmeni seminar u nizu. Naglasio je koliko smo zapravo postali sebični. Počeli smo Boga tražiti samo onda kada ga trebamo, kada je neka „frka“. A već u drugom trenutku, kada prođe kriza, ponašamo se kao da se ništa nije ni dogodilo. Don Damir je u svojem dugogodišnjem radu sa studentima došao do zaključka kako nam nešto nedostaje. Nedostaje nam susret sa živim Bogom. U svojoj svakodnevnici susrećemo „vjernike“ koji se samo pokazuju takvima. Možda na prvi dojam savršeno glasno mole krunicu, a u srcima im vlada nered i ne znaju što učiniti. Susresti Isusa! To je najbitnije. Ne morate se vraćati dvije tisuće godina unatrag kako biste ga pronašli. On je ovdje, uvijek bio i uvijek će biti. Čeka nas u sakramentima i u Bibliji. Čeka nas da ga poslušamo i da se odlučimo za Njega. Zna naš Bog sve naše rane. Zato nas i zove k sebi kako bi nas trajno izliječio. Kako bi nam dao novu nadu, vjeru i ljubav. Stoga, ako želite rasti s Isusom, dajte mu vremena. Uvrstite ga u svoj prenatrpani raspored. Don Damir je rekao kako mi ljudi sve volimo raditi po rasporedu i inače tako i funkcioniramo. Ali, kad je riječ o molitvi i Bogu, za to nikad nemamo vremena. To ćemo obaviti nekom drugom prilikom, „po osjećaju“. Bog nas ne traži samo onda kada nam je teško i kada se patimo. On nas uvijek treba i uvijek nas doziva k sebi. No, čujemo li ga? Čujemo li ga uistinu?
„Probajte svaki dan Bogu dati deset posto svoga vremena. Samo toliko.“ Možemo li to? Možemo li se svaki dan odreći Facebooka i Instagrama na pola sata kako bismo zavapili svojemu Bogu? Ne kako bismo tražila kojekakva čudesa, već kako bismo mu pokazali da se kajemo što smo grešni i da zbilja želimo rasti u Njegovoj ljubavi. Isus nas toliko ljubi da mi to ne možemo ni shvatiti! Zato je bitno ne gubiti nadu. Nemojmo gubiti nadu u Boga koji je za nas raspet na križu, u onoga koji je našu slobodu oprao svojom vlastitom krvlju.
Isto tako, naglašava don Damir Stojić, nemojte gubiti nadu u Crkvu! Crkva je Isusova, On je ju utemeljio. No, unatoč tome što je Njegova, Crkvu vode i ljudi. A ljudi su se rodili s grijehom. Nemojte prestati ići u Crkvu jer vam se zamjerila određena osoba, možda svećenik, možda vjeroučitelj, možda vjernik laik… Na taj ćete način reći Bogu da vam se i On na neki način zamjerio. Svaki čovjek na svijetu posebna je osoba. Na vama je samo da pokušate saznati tko ste vi. Ne tko je ona baka u prvom redu na misi niti svećenik kojeg smatrate možda dosadnim. Pronađite sebe i uspostavite svoj odnos sa Isusom. Tada ćete biti najsretniji.
Ovih nam je nekoliko stvari don Damir želio približiti. Ponekad kao da ni nemamo vremena za takve teme i zadnje nam padaju na um. Stoga, hvala don Damiru što nas je potaknuo da se malo probudimo, što nam je istaknuo važnost žive vjere i važnost osobne molitve. Sve nas je privukao svojim otvorenim i simpatičnim pristupom. Imali smo osjećaj kao da je jedan od nas i da nam zbilja želi pomoći.
Samo je Isus put, istina i život. Slijedimo ga!
Andrea Krejči