Od 19. do 21. svibnja udruga Duhovnost osječkih studenata organizirala je Seminar osnovnog kršćanskog iskustva u kući Zajednice MiR u Osijeku. Seminar su predvodili p. Arkadiusz Krasicki (CSSp), p. Marek Szrejna (CSSp), bračni par Marcela i Tomislav Šperanda te Marija Krivić, voditeljica zajednice MiR.
Seminar je imao za cilj ljude poučiti nekim temeljnim stvarima potrebnim za njihov duhovni život bez kojih sve drugo ne može. Sva razmatranja temeljena su na biblijskim tekstovima u čijim tumačenjima smo vidjeli svoje nedostatke i pogreške. Glavni tekst bio je prispodoba o Zakeju (Lk 19,1-10) iz koje je uzet i glavni moto samog seminara: Danas mi je proboraviti u tvojoj kući. Vrlo je važno to iskustvo susreta s Bogom. Isus dolazi u Jerihon koji je slika depresije i pustinje naših života. Tamo gdje se gomila zlo Isus liječi. U odnosu ljudi prema Zakeju vidimo i naše međuljudske odnose. Sigurno osjećaju prezir prema njemu, misleći kako Isus može takvom čovjeku prilaziti. Mi tako često osuđujemo jedni druge uništavajući tako i naša prijateljstva. Ona su toliko poljuljana, ali samo zbog toga što prijatelju dajemo prednost pred Bogom. Uvijek ću lako odvojiti vrijeme za susret s nekim sebi dragim, a za molitvu jako teško.
Druga važna tema vođena tekstovima Post 3 i Post 4, 1-8. bila je grijeh. I sami vidimo kako je iskustvo grijeha uvijek jače od onoga da smo voljeni od Boga. Zlo mrzi život i pokušava Boga prikazati kao nekoga tko ti je daleko i koji ti sve brani. Veliki problem nastaje kada kreneš za onim što ti je zamamljivo pogledu, kada kreneš u dijalog s kušnjom. Ne želiš sebi priznati grijeh i polako tvoja vjera slabi. Ne prihvaćajući sebe kao takvog grešnog i slabog, odbacujemo Boga koji je došao za svakog od nas. Trebamo se pouzdati više u Boga jer njegovo je milosrđe veliko i ako Mu kažemo da, onda Bog može sve promijeniti.
Još jedna važna tema bila je Duh Sveti koji je ljubav između Oca i Sina. Mi se danas sve više zatvaramo za djelovanje Duha Svetoga, nedopuštajući mu da puše onako kako to Bog želi. Teško nam je zaroniti u sebe i svoju nutrinu jer ne poznamo Duha Svetoga. Sve više tražimo nekakve emocije i velika ispunjenja, ali onda nas kod kuće dočeka stvarnost križa. Trebamo moliti otvorena srca i tražiti Boga u jednostavnim stvarima, čitati Božju riječ i hraniti se njome. Sve što radimo, trebamo se truditi činiti najbolje što možemo, jer sve to radimo ni manje ni više nego za Boga. Isus kad je uskrsnuo presavio je rubac. Crkveni oci tumače to kao pospremanje kreveta. Eto nam jednostavne prilike za promjenu.
Sudionici su isto tako učili osnove kršćanske meditacije te načine sabiranja misli tražeći Božju prisutnost. Razmišljali smo o našim mogućim službama u Crkvi te važnosti i ustrajnosti u brizi za svoj duhovni život, molitvom, čitanjem Božje riječi, Svetom misom. Nitko se nije rodio svet i zato se trebamo svakodnevno odlučivati za Boga.
Okupljena zajednica svaki dan je zajedno slavila Svetu misu uz molitvu i klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom, slavljenje Boga uz preispitivanje svoga srca od djetinjstva pa sve do sada.