Što ako on ne vjeruje?

by abuzgo

Na ovotjednom vjeronauku razmatrali smo pitanje vjere nama bliskih ljudi, prateći priloženi stih iz Pjesme nad pjesmama 1,16:

„Gle, kako si lijep, dragi moj, gle kako si mio. Zelenilo je postelja naša.“

Origen je nastojao, pomoću drugih tekstova Biblije, pojasniti metaforu zelenila za koje govori kako simbolizira čovjeka koji vjeruje. Čovjek koji vjeruje je poput stabla koje ima svoje korijene u Bogu. Zaručnica ovdje ističe svoju bliskost s zaručnikom. To je bliskost koja proizlazi iz čiste ljubavi temeljene na prijateljstvu. Prijateljstvo i bliskost su dvije neopipljive stvarnosti koje nadilaze bilo koji drugi izričaj privrženosti.
Ipak, postavlja se pitanje što ako naše momke i djevojke, muževe i žene ne obilježava to zelenilo? Je li moguće izgraditi bračni savez s takvom osobom? Teško. Osoba koja ne vjeruje, drugačije tumači darivanje do smrti. Ona vlastite izvore pronalazi u sebi, vjerujući da je sve ono što može dati isključivo njezina zasluga. A hoće li to uvijek biti dovoljno? Temelj kršćanstva je u istini da je sam Bog darovatelj ljubiti i nitko drugi. Upravo zato, čovjek bez Boga ne može svrhovito ljubiti. Postoji opasnost da darivanje postane jednostrano. Nema čovjeka koji ljubi savršeno. Svijest o tome da Isus ulazi između dvoje ljudi u sakramentu braka briše naš egoizam, ali sam sakrament bez vjere pojedinca nije dostatan, jer „sakrament braka nije start paket, nego neprestano uzimanje od Boga“ , poručuje studentski kapelan pater Arek. Sakrament braka iz perspektive vjere, Božje je obećanje svima da će na tom izazvanom putu imati pomoć i trajni izvor Ljubavi.
Iz navedenog možemo izdvojiti dvije teze. Prva je ta da je s osobom koja ne vjeruje nemoguće izgraditi brak, ali ona ustupa mjesto drugoj koja potvrđuje da je Bog milosrdan te da svoju milost neograničeno dijeli, mijenjajući i one naizgled bezizlazne situacije. Bog je ljubav i naš istinski Učitelj u službi iste. Važno je znati da nas naš bližnji podržava i poštuje u življenju vjere. To je znak otvorenosti i plodnog tla za kišu Božje milosti.

Iva Jurčević

Preporučeno