Od 16.7. do 31.7. grupa od 12 studenata je skupa s paterom Arekom provela u animaciji po župama Šibenske biskupije. Smješteni u Zablaću, dijelu grada Šibenika, mladi su radili na svom osobnom rastu, ali i posebno na rastu župnih zajednica u tom dijelu Šibenika, gdje se okuplja manje vjernika. Svaki novi dan bio je u glavnim crtama isplaniran kako bi se što bolje organiziralo vrijeme za svaku aktivnost. Redovno smo se okupljali na zajedničku molitvu krunice, odlazak na svetu misu, zajedničko kupanje, dok su se pojedine grupe svakodnevno se izmijenjujući, brinule za pripremu obroka. Članovi banda svakog su dana animirali misno slavlje u domaćoj župi, dok su drugi čitali i ministrirali.
Donosimo kratku kronologiju događanja koji su posebno obilježili ovo vrijeme:
U srijedu 18.7. priključio nam se i pater Jozafat iz Podvinja koji nam je posvjedočio o svom misijskom iskustvu, ali i o dosadašnjem radu s vjernicima u Hrvatskoj. Toga dana smo na poseban način u župi Mandalina častili relikvije svetog Ivana Pavla II. Koje su vjernicima izložene svake srijede u mjesecu.
U nedjelju 22.7. obilježili smo svetu Magdalenu u župi Mandalina večernjim klanjanjem uz kratku katehezu, svjedočanstvo, slavljenje, a potom i druženje sa župljanima.
24.7. iskusili smo veliko gostoprimstvo župljanja koji su za nas pripremili ručak na svojoj vikendici, na kojoj smo potom zajedno molili, pjevali i radovali se.
26.7. blagdan svetog Joakima i Ane proslavili smo u župi sv. Juraja u Primoštenu gdje smo animirali večernju svetu misu, uz klanjanje i svjedočanstvo.
27.7. animirali smo klanjanje i vjeronauk uz svjedočanstvo u župi Gospe van Grada u Šibeniku. Priključili su nam se i Pivači svetog Josipa te svojim klapskim izvedbama uveličali klanjanje. Nakon toga nastavili smo druženje s Framašima u župnoj dvorani uz razgovor i večeru.
28.7. župljani iz Zablaća pripremili su za nas večeru kao znak zahvalnosti za sve darovano župi kroz nekoliko dana.
29.7. animirana jutarnja nedjeljna misa u Zablaću, šetnja i razgledavanje Šibenika i večernja duhovna obnova s misom, 2 kateheze i svjedočanstvom u župi Njivice u Šibeniku
30.7. nastavak duhovne obnove u Njivicama uz 2 kateheze, svjedočanstvo i klanjanje
31.7. pisanje poruka ohrabrenja s obzirom na ono što smo skupa proživjeli i odlazak kući.
Osvrti studenata:
Mislim da su nam ova 2 tjedna jako koristila u međusobnom upoznavanju i rastu našeg zajedništva. Svi smo naučili zajedno rješavati naše poteškoće. Ono što nas je povezalo, svakodnevna zajednička sveta misa i molitva pokazali su nam da u izgradnji našeg zajedništva moramo imati neku zajedničku točku okupljanja. Radost je bila služiti svim tim župnim zajednicama koje su često skromne u okupljanjima.
Ovo je svjedočanstvo Božje providnosti i uvijek nanovo očaravajuće domišljatosti te podsjetnik da su doista Njegovi planovi oni koji definiraju smisao ljudskog poslanja. Bez posebnih očekivanja krenula sam po tko zna koji put u nepoznato. To “nepoznato“ bio je odlazak u Zablaće pored Šibenika (jedno od mjesta daljnjeg djelovanja našeg patera Areka) s mladima iz Duhosa. Nije slučajnost da nas je, od početnog broja prijavljenih, u konačnici 12 otišlo u pustolovinu duhovnog i osobnog rasta. Pomalo nepripremljeni, bili smo izvedeni iz udobnosti svakodnevnice u kojoj se, pogotovo u ovo ljetno vrijeme, većina studentskih okupacija svede na vlastite planove, želje i potrebe. Poslani smo, baš poput apostola, da doista počnemo djelotvorno živjeti sve ono o čemu smo bili poučeni. Res, non verba. To je možda najteži dio rasta, ali vjerujem da je temelj za svaki daljnji napredak. Gospodin nam je u našem dvotjednom boravku providio brojne situacije u kojima se tražilo da se svaki pojedinac osjeti pozvanim na služenje. Svakodnevna sveta Misa, molitva krunice, priprema zajedničkog objeda, čišćenje, pridržavanje dnevnog plana, animiranje klanjanja i duhovnih obnova, život s mještanima, susreti sa strancima – sve je to iziskivalo da naš ego bude svladan osjećajem odgovornosti za svaku osobu koju smo susretali. U vremenu provedenom zajedno, osvijestili smo si da je zajednica mjesto gdje je svaki pojedinac pozvan ostvariti puninu svog poslanja, djelujući na području u kojem je osposobljen svoje talente staviti u službu drugih. Zajednica je mjesto vlastite izgradnje u kojoj nismo na gubitku kad dajemo od sebe, naprotiv, dobivamo još više. Mnogi su tih dana otkrili koji su njihovi talenti i na koji način ih dalje mogu razvijati. Brojni su bili potaknuti javno posvjedočiti o Božjoj milosti u njihovom životu. Rodile su se nove ideje i planovi za nadolazeću akademsku i pastoralnu godinu. Gospodin je na čudesan način obnovio zajedništvo, učvrstio prijateljstva i pokazao nam kako na putu spasenja ne idemo sami. Bez obzira na to što dolazimo s različitih fakulteta, drugih gradova i obitelji, ujedinjeni smo u poslanju života Božje djece i to je onaj zajednički nazivnik pored kojeg sve drugo postaje manje važno. Sada s veseljem, vjerom i hrabrošću gledamo u budućnost i želimo ovo dobro sjeme posijati na mjestu našeg daljnjeg djelovanja, u naš grad Osijek i naše Sveučilište. Obnovljeni novom snagom Duha, spremno se odazivamo u nove pustolovine koje Bog stavlja pred nas, vođeni riječima – bit ćete mi svjedoci sve do kraja Zemlje.
Iva Jurčević i Anamarija Buzgo