U utorak, 27. veljače, održan je drugi po redu korizmeni seminar, koje organizira udruga DUHOS tijekom korizme, pod temom Vjerujem, dakle postojim. Korizmeni seminar je predvodio kapelan Župe Sv. Ćirila i Metoda, vlč. Ivan Begović. Razmatrajući pitanje što to zapravo znači vjerovati, shvatili smo da u moru spoznaja i našega znanja o pojavama i životu općenito, uvijek dođemo do granice kada svi eksperimenti i jednadžbe prestaju. Dok neki taj slučaj vide isključivo kao manjak poznavanja mehanizama, drugi se ovdje otvaraju putu vjere, koja nas doista uvodi u jednu novu stvarnost. To je stvarnost postojanja Onog Savršenog koji je sve nama znano, a pogotovo nepoznato uredio u savršenu cjelinu i sklad. Zanimljiva je činjenica koliko ljudi, koji se deklariraju ateistima, provede čitav život u dokazivanju Onoga koji za njih ne postoji. U nizu ljudskih paradoksa, vrijeme je da se zapitamo jesmo li mi, koji za sebe kažemo da vjerujemo, uistinu drugačiji, i ako da, po čemu.
Korizma je idealna prilika za analizu svog dosadašnjeg života. Živimo li doista ono što vjerujemo ili iz vjere selektivno odabiremo segmente koji nam se sviđaju s obzirom na vrijeme u kojem živimo? Jesmo li odvojili svoj duhovni život kao nešto što je potpuno izvan naše svakodnevnice? Premda kažemo da vjerujemo, često ne možemo za sebe nadodati ovo – dakle postojim. Mnogi žive živote drugih, u strahu da se odvaže pozivu koji svaki čovjek nosi u svom srcu. Bog je taj koji daje čovjeku poticaje kako bi uistinu mogao svrhovito živjeti.
Zašto smo se oglušili? Držimo do ljudskih obzira, ušutkavajući Božji glas u nama. Vjerni smo, barem deklarativno, mnogim načelima sve dok se možda ne nađemo u suprotnosti s nekim od njih, pa za svoj slučaj pravimo iznimku u pravilima. Gdje je tu onda naše – jesam? Toliko olako prihvaćamo činjenice o SVEmogućem, da kad se susretnemo s problemima, tražimo sve do jednog mogućeg čovjeka, postupka i rješenja, a Onome za koga kažemo da je Stvoritelj SVEga vidljivog i nevidljivog, ne prinesemo otvorena srca ono s čim se borimo ili nam je to barem zadnja opcija. Isus s pravom ponekad svakom od nas treba reći – malovjerni. Dopustimo da nam ova korizma pomogne kako bismo u tišini i razmatranju uvidjeli koji su to ljudski obziri, mehanizmi i načini za koje se tako grčevito držimo. Pokušajmo već danas otvoriti Gospodinu vrata našega života i dozvoliti mu da On bude taj koji će djelovati u nama, osloboditi nas okova koje smo sami postavili i omogućiti nam da za sebe možemo reći – Vjerujem i postojim!
Nakon ove korizmene poruke, s nama je svoje svjedočanstvo o važnosti sv. Euharistije podijelila naša članica DUHOS benda – Matea i pozvala nas da kroz svakodnevnu sv. Misu dopustimo Gospodinu da čini umjesto nas ono što nam je doista potrebno za potpuno življenje vlastitoga poziva.
Iva Jurčević