III. Korizmeni seminar – ” Pred tribunalom bez straha”

Pred tribunalom bez straha
Ovaj utorak 6.3.2018. okupili smo se na trećem korizmenom seminaru, u organizaciji udruge DUHOS, koji je vodio župni vikar osječke konkatedrale, vlč. Robert Almaši. Na ovom seminaru, velečasni Robert, progovorio nam je o uvijek aktualnoj temi grijeha, pokajanja i Božjeg milosrđa uz biblijski primjer Davidova grijeha s Bat-Šebom (2 Sam, 11). Na samom početku događanja pratimo okolnosti u kojima dolazi do prilike za Davidov grijeh. Naime, David je Bat-Šebu ugledao kako se kupa baš onda kad nije znao što činiti u vremenu kad nije imao nikakvih obaveza. Vidimo kako je dokolica prilika koju prepoznaje napast. Možda nam se često puta čini kako ne vidimo kraja poslu i obavezama koji su pred nama, ali upravo okupiranost svakodnevnom rutinom ne dozvoljava čovjeku da se tako lako usredotoči na sebe. Nakon počinjenog grijeha priča ima svoj nastavak ili bolje rečeno posljedicu, jer Bat-Šeba ostaje trudna. Velika zabluda u koju često povjerujemo je ta da ćemo izbjeći posljedice svoga čina. Nakon što David doznaje vijest, nastoji je sakriti i to tako da Urije Hetit, Bat-Šebin muž, prihvati to dijete kao svoje, što on odbija. Nakon spoznaje što smo učinili silno želimo izbjeći odgovornost koja slijedi, nastojeći sve dobro uklopiti u okolnosti koje nama pogoduju. Kad je David shvatio da nema izlaza, odlazi korak dalje (ili dublje?) i to tako što je svim silama htio namjestiti da Urije strada u nekoj od narednih bitki. Grijeh, ukoliko se ne suočimo s njim i ne priznamo ga, vodi sve dublje i tad se zateknemo kako grijeh prikrivamo i rješavamo novim grijehom. U nizu nelogičnosti kojima pribjegavamo, nužno je osvijestiti kako grijeh čini zamršeni vrtlog koji nas vuče sve dublje i dublje. Na našu radost (i spasenje) on ipak nema završnu riječ. Barem ne onda kad od svega što možemo izaberemo Krista. Naš Bog je velik pa je takvo i Njegovo milosrđe za nas. Zaboravimo na sram i strah, skupimo hrabrosti sagledati svoj život i jasno artikulirati što smo učini, ne služeći se opravdanjima kao epitetima za učinjene grijehe. Krist je taj koji nas opravda svojom smrću i uskrsnućem i ne postoji ništa veće što bi nam bilo u prilog. Razmislimo o tome prije svoje sljedeće ispovijedi i sjetimo se tko je Taj koji iz naših krivica čini nešto dobro. Budemo li otvoreni za silu Njegove milosti, vjerujem da ćemo baš poput Davida s vjerom klicati: „Zato te slavim, Jahve, među pucima i psalam pjevam tvome imenu: umnožio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke.“ (2 Sam 22, 50-51). Uslijedilo je klanjanje križu uz razmatranje 5. i 6. postaje križnog puta. Tema idućeg utorka je “ Password za nebo”.
Iva Jurčević