U Osijeku se povodom „Dana posvećenog života“ koji se slavi na blagdan Svijećnice, dogodio jedan lijepi i radosni susret redovnika, redovnica i članica svjetovnih instituta, na kojem se promišljalo o izazovima koje pred osobe posvećene Bogu stavlja suvremeni svijet sa svim svojim izazovima. Ovaj je susret, održan uoči blagdana Svijećnice, pokazao je sve bogatstvo raznolikosti u jedinstvu poslanja redovništva i ostalih oblika posvećenja u Katoličkoj Crkvi. Tu su bile redovnice različitih nacionalnosti, ali u istoj misiji – služiti Bogu u ljudima, koji su im povjereni – bilo u župama, bilo u bolnici, ili u školi. Tu su bile časne sestre iz Italije, Ekvadora i Ukrajine koje djeluju u Osijeku, u Hrvatskoj i BiH, ali i hrvatske dominikanke, koje žive i djeluju u Subotici, te članovi svih muških redovničkih zajednica. Mjesto održavanja je također simbolično: dvorana sv.Ivana Pavla II u novoj zgradi Vikarijata. Susret je počeo molitvom dragom svecu, papi Ivanu Pavlu II. koju je predmolio prof. dr. Vladimir Dugalić, profesor Teologije u Đakovu i predstojnik za novu evangelizaciju „Sveti Ivan Pavao II“. Bilo je prisutno šezdesetak osoba. Tema Susreta bio je dokument „Za novo vino nove mješine“ i koje je održala dr.sc. s.Ana Begić, dominikanka Kongregacije sv. Anđela čuvara, profesorica na Isusovačkoj Teologiji u Zagrebu.
U svom predavanju s.Ana je naglasila da je, unatoč problemima u mnogim redovničkim zajednicama, posvećeni život i danas – srce Crkve. Očito je da se nešto u životu redovika i redovnica, te ostalih osoba posvećeniog života, mora mijenjati, ali – obnova ne treba dotaknuti samo srce, nego i strukture! To znači da „za novo vino trebamo nove mješine“, kako nas Isus poziva u Evanđelju, te se u ovom dokumentu naglašava da je „redovništvo izgubilo hrabrost rizika i izlaska iz sigurnosti!“, rekla je s. Ana, naglasivši da vrijednosti tradicije treba inkulturirati u suvremenu stvarnost. Suvremenicima treba svjedočiti Isusa u kojega smo zagledani, trebamo Mu dopustiti da nas On gane, te u skladu s tim djelovati. U tom duhu – potrebno je shvatiti da Gospodin govori i po mladim osobama u našim zajednicama, dok autoritarizam poglavara uništava zajednicu.
U odgoju mladih važan je odnos prema drugima i drugačijima, naglasila je s.Ana. Zato nije dovoljno samo organizirati slavlje različitih jubileja, nego treba biti otvoren prema drugome, u bilo kojem smislu drugačijem, učiti cijeli život i shvatiti da nam je vrijeme suputnik. Vrijeme teče, i vrijednosno je važnije nego prostor u kojem djelujemo.
Naglasila je također, ono što se u tom dokumentu ističe – zabrinjava porast napuštanja redovničkih zajednica, i to zbog duha koji nije onakav kakav bi trebao biti u zajednicama po nadahnuću osnivatelja, pa je razočaranje onih koji im se žele pridružiti veliko, jer danas u samostane dolaze osobe koje žele ispitati kakav je duh i ozračje zajednice kojoj se kane pridružiti, dok su ranije dolazile uglavnom mlade osobe i od početka su odlučile – ostati zauvijek. Jedan od načina da se zajednice osoba posvećenih Bogu približe suvremenim mladim ljudima su na primjer, „Dani otvorenih vrata“ naših samostana, ali…“Jesmo li spremni dopustiti mladim ljudima živjeti s nama u duhu solidarnosti, pravde i slobode“ zapitala je s.Ana., te dodala da je vrlo važno razlučivanje motivacije zvanja, kao i s nadom prigrliti budućnost. Naglasila je također da je u životu svake redovničke zajednice problem zajedničkog života i međusobnih odnosa – praštanje! „Oproštenje je proces“, a zbog nepraštanja i okoštalih struktura dolazi i do okoštalosti života. Upravo zato je potrebno stvoriti nove strukture, „nove mješine za novo vino“, za novi uzlet Bogu posvećenog života. Potrebno je vrijeme iskoristiti kao suputnika, treba mijenjati strukture vlasti, jer – pogubno je kad se vlast centralizira u jednoj osobi. Poslušnost Bogu posvećene osobe traži osobnu odluku i postupak po diktatu osobne savjesti. Pozvane smo biti osobe – vjerne, kreativne, transparentne i svjesne financijske odgovornosti, naglasila je s.Ana. Ona je uz to dala i sasvim jasne smjernice: ljubiti bez ineteresa i sve činiti iz ljubavi. Nažalost, mladi su danas izgubili smisao za grešnost, i toga u susretu s njima moramo biti svjesni. Najbolji lijek za upoznavanje kršćanskih vrijednosti je živi susret mladih i starih, jer stari imaju mudrost, kojom mogu obogatiti mlade, a na mladima je poslanje da tu mudrost unose u svijet. Ipak, jedno od bitnih pitanja za odabir i ustrajnost u duhovnom zvanju je iz kakvih obitelji nam dolaze mladi kandidati i kandidatice. Na kraju svoga predavanja, predavačica je navela i principe koje dokument „Za novo vino nove mješine“ donosi:
– Vrijeme je važnije od prostora.
– S nadom idemo naprijed.
– Sukobe rješavati bez mržnje i zamjeranja.
– Stvarnost je važnija od ideja.
– Cjelina nadilazi pojedinca.
Predavanje s.Ane Begić nadopunio je mons. Vladimir Dugalić, koji je naglasio kako je važno „izaći iz sigurnosti svoga prostora, a – biti odvažan i prihvatiti rizik – je važnije“ On je sve prisutne pozvao da puninom žive svoj identitet, jer se osjeti da u našim zajednicama nema vedrine i radosti. Nije broj samostana i broj posvećenih osoba važan, važna je radost, vedrina, požrtvovnost i blagost. Potrebno je naći vrijeme i drugoga saslušati, darovati mu vrijeme“. „Izađimo iz tjeskobe! Radimo bez interesa! zaključio je prof. Dugalić.
Nakon predavanja, zapravo – razmatranja i intimnog ispita savjesti, slijedila je zajednička molitva Časolova, koje je pokazala kakvo je duhovno i kulturno bogatstvo ova službena molitva Crkve, koju bi trebalo što češće moliti s mladim vjernicima jer – odmara dušu, uzdiže duh i krijepi tijelo.
Susret je završio zajedničkom večerom u blagovaonici Vikarijata, gdje su se svi prisutni mogli bolje upoznati, izmijeniti iskustva, te dogovoriti susrete i međusobnu suradnju, jer je to najbolji je način da se Slavonija duhovno okrijepi, a potom i gospodarski oporavi.
Ana Penić