U nedjelju 13.listopada 2019. u osječkoj je konkatedrali slavljena Misa zaziva Duha Svetoga uz početak nove akademske godine na Sveučilištu J.J. Strossmayera u Osijeku. Svečanu misu predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit mons. Đuro Hranić u zajedništvu sa sveučilišnim kapelanom vlč. Davorom Vukovićem, studentskim kapelanom vlč. Mariom Žigmanom, domaćim župnikom mons. Adamom Bernatovićem, fra Ljubom Leko, župnikom u švicarskom mjestu Netstalu te nadbiskupovim tajnikom vlč. Domagojem Lackovićem.
Pozdravljajući sve okupljene nositelje akademske zajednice te sve studente, nadbiskup je posebnu dobrodošlicu uputio novim studentima koji su tek pristigli u grad Osijek te pozvao vjernike da se prisjete posljednjih situacija u kojima su prepoznali Božju blizinu i radost te s tim mislima uđu u misno slavlje.
Na početku svoje propovijedi nadbiskup je, oslanjajući se na naviješteno evanđelje o ozdravljenju desetorice gubavaca (Lk 17, 11-19), pojasnio u kakvom su položaju bili bolesnici od gube. Živeći u karantenama izvan naselja, u izolaciji od svoje obitelji i isključeni iz zajednice i bogoslužja, bili su prisiljeni zajednički organizirati svoje preživljavanje na rubu društva. Svaki koji bi ozdravio morao je potražiti svećenika i proći dugotrajna i detaljna ispitivanja i provjeravanja prije nego bi mu bio dopušten povratak u naselje i vlastitu obitelj.
Samarijanac kojega je Isus ozdravio u ozdravljenju je prepoznao Božju ljubav na djelu koja ga je ne samo izliječila, nego i ispunila njegovo srce. Zbog toga osjeća potrebu vratiti se i zahvaliti, dok u srcu ostalih devetorice gubavaca ozdravljenje nije imalo odjeka.
Kao suprotnost zahvalnosti nadbiskup ističe samorazumljivost kada netko prima dar ili pokazano dobro djelo ravnodušna, hladna srca. Takva se osoba ne zna radovati i vrednovati dobročinstva i biti zahvalna Bogu za sve darovano.
Svjestan problema gledanja samo negativnih stvari nadbiskup je istaknuo: „Zahvalnost je plod i pokazatelj naše vjere. Možemo živjeti, uvjereni da je sve što imamo nešto samo po sebi razumljivo, naš život, prijatelji, naše sposobnosti, ili iz duboke vjere koja na svemu zahvaljuje Bogu i ljudima. Svjesni poteškoća u našoj domovini znamo da u mnogo toga još moramo sazrijevati, ali ipak često gledamo samo poteškoće. Poput one devetorice gubavaca ne uspijevamo u sagledati stvarnost šire i dublje, nego se prepuštamo samorazumljivom razmišljanju u kojem se ne možemo istinski otvoriti Bogu i njegovu daru.“
Nadbiskup je potom potaknuo studente da promisle o mogućnostima koje su im darovane tijekom studija, raznim pogodnostima i prilikama na kojima smo često nezahvalni i ravnodušni, a profesore savjetovao da po zahvalnosti mogu postati sposobni biti optimistični, zadovoljni sa svojim životom te tako biti primjer i pomoć studentima te ih odgajati za ljubav prema svom zanimanju. Takvim će obostranim zalaganjem moći mijenjati klimu u akademskoj zajednici i društvu oko sebe. Svima na srce nadbiskup je stavio nedjeljnu svetu misu na kojoj se cijela zajednica okuplja kako bi slavila Boga i zahvaljivala mu. Razvijajući naviku zahvaljivanja oslobađat ćemo se slijepe samorazumljivosti, a postati zahvalne osobe koje se uvijek trude najbolje iskoristiti ono što imaju.
Nakon svete pričesti otpjevan je Himan Duhu Svetom kao molitva za cijelu akademsku godinu, a po završetku svete mise organizirano je tradicionalno druženje članova Sveučilišta s nadbiskupom u župnoj kući.
Anamarija Buzgo