U utorak, 3. ožujka 2020. u osječkoj župi sv. Ćirila i Metoda, vlč. Blaž Jokić, župni vikar osječke župe sv. Petra i Pavla, predvodio je prvi korizmeni seminar za studente i mlade na temu Božje volje.
Iznoseći svoje dosadašnje, kako i sam kaže, skromno iskustvo svećeništva, vlč. Jokić posvijestio je mladima kako je upravo Božja volja najteža tema na području duhovnosti koja može postojati. Ona prožima cijeli naš život i odnos prema Bogu te predstavlja težnju da čitav naš život bude potpuno protkan traženjem najispravnijeg, Božjeg puta za nas.
Dok živimo i dok se ostvarujemo na zemlji, normalno je imati svoje želje; upisati studij, imati viziju i kako ga završiti, imati muža/ženu, raditi i privređivati za obitelj, to je u konačnici i odgovorno i samo ljudi bez cilja nemaju želje. Ipak, često se puta naše želje jako kose s Božjim željama. Često zamišljamo svoj životni put kao ravnu liniju u kojoj su svi događaji u slijedu, zna se što je prije, a što poslije, dok kod Boga nema te linije već velike oscilacije.
Vlč. Jokić potom je mladima posvjedočio kako je Božja volja djelovala u njegovu životu, napose u njegovu svećeništvu. Potaknut jednim hodočašćem, počeo je više moliti i stvari su se u njegovu životu počele mijenjati. Teologija ga je sve više zanimala i odlučio se započeti studij kao student laik. U tom razdoblju istaknuo je ulogu duhovnika studentima laicima u kojem je vidio sve one osobine koje je potajno tražio i koji ga je savjetovao u želji za svećeništvom koja se počela javljati. Iz svog razdoblja svećeništva i djelovanja u župi istaknuo je potrebu osobne i zajedničke molitve s vjernicima, neprestanog rada na sebi, čistoći svoje duše, ali bez vlastitih želja te važnost prijateljstva.
Nakon osobnog iskustva vlč. Jokić progovorio je o nekoliko razloga zbog kojih mi ljudi imamo problema s Božjom voljom.
Prvi problem naš je vlastiti razum koji djeluje po principu posljedično – uzročnih veza. Svako zašto mora imati svoje zato i tu ne postoji prostor za nedoumice, a toga kod Boga zapravo nema. Bog ima nas i cilj koji želi s nama, ali put kojim to čini nije nam uvijek jasan. Trebamo se odreći te sigurnosti vlastitih putova. Zašto? – pitanje je drugog razloga, a to je pitanje naše vjere koje se najčešće pojavljuje u trenucima kad Bog lomi stvari u našem životu. Nitko ne može vjerovati u naše ime. Mi možemo moliti jedni za druge i Boga zagovarati, ali vjerovati da Bog stoji iza svega što proživljavamo, to sami moramo učiniti, sami sa svojim Bogom. Za ljubav prema Božjoj volji jako je potrebno vrijeme tišine i susreta s Bogom kako bi uopće mogli čuti što nam Bog govori i što od nas traži.
Zadnji korak u svemu tome je križ kojeg ni sam Isus nije lišen. Božja volja gotovo uvijek računa s patnjom i boli jer Bog nas drugačije ne može mijenjati. Ne možemo se promijeniti u sigurnostima našeg vlastitog života jer se učvrstimo u svojim idejama i ne dopuštamo nešto drugo. Kako bi Bog progovorio u našem životu treba se slomiti cijela naša volja, emocije, prohtjevi, ideje, budućnosti, sigurnosti… Bog nam podari onda neku životnu situaciju kako bi nas prisilio na molitvu, ispovijed, na promišljanje o vlastitoj vjeri. On najbolje zna što je najbolje za naš život. Mi možda znamo trenutno, ali Bog zna puno više koraka ispred nas.
Po završetku seminara uslijedilo je klanjanje pred križem tijekom kojeg se molilo za osobne križeve koje nosimo u životu kao i terete koje činimo jedni drugima. Nakon klanjanja, Sandra Naletilić, studentica engleskog i hrvatskog jezika te književnosti, na Filozofskom fakultetu u Osijeku posvjedočila je o tome kako je prepoznala talente i darove koje joj je Bog udijelio te kako ih je odlučila dalje izgrađivati na dobro mladih i Crkve djelujući u medijskim timovima euharistijske zajednice Kristova vojska i udruge Duhos.
Korizmeni seminari pod naslovom „U korizmenoj školi ljubavi“ nastavljaju se u utorak, 10.3. kada o temi „Isus = križ“ progovara vlč. Matej Glavica, župnik u Petrijevcima.
Anamarija Buzgo