Kolumna profesora

Piše: prof.dr.sc. Ružica Pšihistal

Može li biti sažetiji  izvještaj o Isusovoj kušnji od onoga što ga u dva retka donosi evanđelist Marko: „I odmah ga Duh nagna u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.”

U Zagrebu se nedavno okupilo više od 1000 homoseksualaca (u svim varijantama) i njih je čuvalo više od tisuću policajaca!

Piše: prof.dr.sc. Ružica Pšihistal

O paklu više nitko ne govori, rijetko i kršćanski propovjednici. Nekoć stigmatizirano kao religija straha (Delumeau), kršćanstvo danas radije šuti o neugodnim, neprivlačnim sadržajima vjere izbjegavajući ono što bi moglo uznemiriti prevladavajući duh vremena.

O paklu više nitko ne govori, rijetko i kršćanski propovjednici. Nekoć stigmatizirano kao religija straha (Delumeau), kršćanstvo danas radije šuti o neugodnim, neprivlačnim sadržajima vjere izbjegavajući ono što bi moglo uznemiriti prevladavajući duh vremena.

„Čuvajte se kvasca farizejskoga, to jest licemjerja. Ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće saznati. Naprotiv, sve što u tami rekoste, na svjetlu će se čuti; i što ste po skrovištima u uho šaptali, propovijedat će se po krovovima.“ Lk 12, 1-3

Odlučujemo psovati zemlju i nebo (redovito i ustrajno navlačeći time još veće prokletstvo- dobrim ocjenama europskih komisija i domaće prosvjete unatoč). Pristajemo na zlo. Mi svjesno odabiremo Zlo. I čudimo se što smo bolesni (ta đavao jest lažac i ubojica ljudi, nikada se nije čulo da on nekoga spašava, oslobađa ili liječi), upiremo prst jedan u drugoga: kriv je onaj drugi, nikako ja.

Ostao je osjećaj gorčine, poniženosti, pregaženosti, obespravljenosti, ojađenosti, rezignacije. Ne mogu ni zamisliti kako se stvarno osjećaju branitelji koji su dali sve svoje što su imali, i život sam, i danas jedino žele pristojan život u svojoj domovini. A kako li tek radnik propalog poduzeća koji je čekajući oporavak nekad uspješne tvrtke ostario na burzi rada i u najboljim godinama nije ostvario temeljno svoje pravo da radi, živi od svoga rada i ostvari se kao osoba, kao čovjek.

Prošlo je 52 dana od izricanja presude generalima hrvatske vojske Anti Gotovini i Mladenu Markaču na najčudnijem sudu u povijesti, u Haagu. Zaokupljeni smo novim događajima i vjesticama iz zemlje i svijeta. A mene još boli i osjećam postaje križnoga puta i olovne korake zemlje Hrvatske, njezinih stanovnika, njenih generala i svih branitelja.

Svi smo pozvani na put prelaska od „granica rasta“ do „održivog razvoja“. Vjerujem da smo svi imali priliku vidjeti slike buldožera, zarobljenog u oblacima otrovnih para i dima, na divljoj deponiji, negdje u nerazvijenoj zemlji, kako prelazi preko gomile otpada, dok u pozadini djeca i odrasli kopaju po smeću i traže svoj dnevni obrok.