Za studente i mlade osječkog Sveučilišta J. Juraj Strossmayer u konkatedrali Svetih Petra i Pavla u Osijeku održana je, navečer 20. prosinca, predbožićna duhovna priprava uz duhovni poticaj i ispovijed kojoj je pristupilo više od 400 mladih.
Ispovijedalo je 17 svećenika iz osječkih župa te duhovnici Družbe Duha Svetoga iz Podvinja, subraća studentskog kapelana p. Arkadiusza Krasickog, voditelja duhovne obnove nazvane „U očevom zagrljaju“.
Evanđeoskim poticajem voditelj duhovne obnove podsjetio je kako se u osobnom životu događaju radosne, ali i tužne prekretnice i kako je Isus doživio prekretnicu u trenutku krštenja na rijeci Jordan. „Tada je Isus zajedno sa svim mladićima i djevojkama stao u red očekujući krštenje. U trenutku krštenja Duh Sveti silazi na Isusa, čuje se Očev glas: „Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi je sva milina.“ To je bio trenutak preokreta u Isusovom životu. Sjetimo se svoga preokreta u životu. Postoji li takav trenutak ili ne? Sretan je onaj koji zna što želi u svojemu životu i zna razlikovati istinu od laži. Mladi vrlo često ne znaju što je smisao njihovog života pa lutaju i srljaju u razne gluposti. Kasnije im je žao…
Sotona je prevario čovjeka, predstavlja grijeh kao igračku, laku dobit koja zapravo sve oduzima. Danas uz sotonsku igru ide ponuda relativizma tipa „sve ti je dozvoljeno, ništa nije grijeh“, „svi tako rade, budi i ti in“. I pojedinac više ne razmišlja svojom glavom, već radi ono što radi „čopor“: krade jer i drugi to rade; napušit ću se i napiti jer i drugi to čine; izmislit ću još jaču psovku kako bih nadmašio svoga frenda! Međutim smisao ljudskoga života je utisnut u ljudska tijela, a to znači ljubiti! Ljudi nisu samo pod utjecajem grijeha, nego smo, također, otkupljeni u Isusu Kristu. Grijeh puno nudi, još više obećava, a zapravo sve oduzima.Grijeh je postao sladak, ali u ustima gorak (U2)“, kazao je p. Krasicki, poručujući: „Grijeh je loša vijest, no postoji i dobra: Čovjek se nalazi po Isusovom dolasku na ovaj svijet u očevom zagrljaju! Ono što je Otac izgovorio nad Isusom, to isto izgovara i nad nama slabima i grješnima: „Ti si moj sin ljubljeni. U tebi mi je sva milina“. I ti si Očev sin. I tebe je nebo posvojilo, posinilo. I ti si Ocu radost, željeno dijete koje može drugome pružiti radost. Ti si moj dragocjeni sin. Pripadaš isključivo meni. Ime tvoje nosim urezeno u svoje dlanove i u srce. Imaš pravo na Očev zagrljaj i njegovu ljubav. Idi i pomiri se s Ocem i drugim čovjekom. On te očekuje u sakramentu ispovijedi jer si dragocjen u njegovim očima i tebe voli!“
N. Špoljarić