Udruga je katoličkih intelektualaca iz Osijeka organizirala u sklopu manifestacije Tjedan kršćanske kulture 2012., koja se održava od 3. do 10. lipnja u Osijeku, u prostorijama Kluba knjižare »Nova« 6. lipnja predstavljanje knjige Kršćanski idealizam i društveni angažman Mate Ujevića.

Lajtmotiv Tjedna je vjera, uoči proglašenja Godine vjere u Katoličkoj crkvi, a predstavljanje je knjige upotpunilo kršćanski nadahnuti program. Knjiga je izašla u nakladi Glasa Koncila u sklopu biblioteke Hrvatska katolička baština XX. stoljeća. O knjizi su govorili mr. Božidar Petrač, hrvatski književnik i predsjednik Društva hrvatskih književnika, dr. sc. Vladimir Lončarević, kroatist, suradnik Leksikografskog zavoda »Miroslav Krleža« i profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, gdje predaje predmete s područja graničnih tema književnosti i religije, te Stjepan Pogačić, vršitelj dužnosti direktora Glasa Koncila.

Predstavljanje je knjige započeo Stjepan Pogačić osobnom notom. Istaknuo je sjećanje na to kako je od najmanjih nogu uvijek radosno iščekivao dolazak Glasa Koncila, novina koje su tada bile gradski pojam. To su bile novine za život, a Drugi je vatikanski koncil bio poticaj da se i kroz sadržaj novina tumači koncilska obnova. Nakon toga se formirao Mali Koncil za djecu te drugi projekti. Božidar je Petrač 2009. godine izložio ravnatelju Glasa Koncila Nedjeljku Pintariću ideju za pokretanje Biblioteke jer je bilo teško naslutiti kako će se mlađe generacije odnositi prema tome, naveo je S. Pogačić. Napomenuo je kako za neke od dvadeset autora mnogi nikada nisu čuli jer su živjeli u vremenu koje ih je namjerno prešućivalo, zaboravljalo i protjerivalo. Hrvatska katolička baština XX. stoljeća nije biblioteka beletristike, već idejnih pogleda na civilizacijsko vrijeme u kojem su ti autori stvarali – u njoj možemo pronaći intervjue, eseje, članke, rasprave i osobna razmišljanja. Neki od poznatijih autora su Petar Grgec, Ljubomir Maraković, Rajmund Kupareo, Đuro Arnold, Bonifacije Perović, Ivan Evanđelist Šarić i dr. Urednik je Biblioteke Božidar Petrač, a sve knjige sadrže predgovor, izvorne tekstove, životopise i bibliografije pojedinih autora. U predgovorima se objašnjava značaj autora i njihova uloga u duhovnim zbivanjima 20. st i našem suvremenom trenutku. S. Pogačić zaključio je svoj govor najavom kako se i sljedećih godina možemo veseliti izdanjima novih autora.

Izlaganje je nastavio Vladimir Lončarević, koji je rekao nešto više o Mati Ujeviću. On je bio zauzeti kršćanin i pripadnik Hrvatskog katoličkog pokreta u kojem su sudjelovali laici, klerici i katolička inteligencija. To je bilo vrijeme izlaska prvog hrvatskog filozofskog časopisa Hrvatska straža. U tom se okviru Mate Ujević intelektualno formirao, a današnjoj je javnosti poznat kao utemeljitelj hrvatske enciklopedistike. Ideju je o enciklopediji uspio provesti krajem 30-ih godina u zamahu emancipacije hrvatskog naroda, a u svojem je projektu uspio ujediniti tadašnju raznovrsnu hrvatsku inteligenciju. To je bila suma Ujevićeve duhovnosti, prebiranje narodne baštine i istraživanje hrvatskog identiteta u vremenu pritisaka uoči Drugog svjetskog rata, zapazio je V. Lončarević. Iz cijelog su Ujevićevog stvaralaštva izabrane rasprave, članci i autobiografski spisi, a neki su od kasnijih tekstova bili dostupni samo u rukopisu. Priređeno je izdanje nastojalo slijediti Ujevićevu misao: „Ne tražimo mač, nego srce.“ Izdanje nam nudi Ujevićeve nazore o Hrvatskom katoličkom pokretu, apostolatu laika u crkvi, hrvatstvu i jugoslavenstvu, komunizmu i NDH – velika je baština sažeta u maloj knjizi, napomenuo je V. Lončarević. Knjiga paradigmatski sažima kreativnu vitalnost hrvatskog duha, potiče nas na duhovnost pri izgradnji nacionalne kulturne politike i ona je nosivi stup hrvatskog kulturnog razvoja, zaključio je  V. Lončarević.

Riječ je preuzeo Božidar Petrač koji je najprije zapazio kako mu je Osijek dragi grad jer je prije četrdeset godina, točnije 1972., pjevao u kvartetu Emaus u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla. Napomenuo je kako Biblioteka nije plod pojedinca, već skupine, a prihvatio ju je i kardinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup. Knjigom se željelo afirmirati pomirenje između kršćanskih vrednota i društvenog angažmana pojedinca. Cilj je projekta probuditi ono zaboravljeno u hrvatskoj katoličkoj kulturi te podsjetiti na ljude koji su stvarali literaturu u katoličkom duhu i mislili na vremena koja dolaze. Mate se Ujević uspio održati, iako je bio u sjeni Miroslava Krleže. O njemu se više počelo govoriti tek od 1991. godine, a danas Leksikografski zavod dodjeljuje nagradu »Mate Ujević« za iznimna postignuća na području enciklopedistike. Mate je Ujević prepoznat kao pravednik jer je skrbio o Židovima i mislio na Hrvate izvan domovine, napominje B. Petrač. Autobiografski su spisi Analiza sebe samog Mate Ujevića po karakteru rijetka pojava jer nikada dosada nisu bili objavljeni. U njima Ujević preispituje samoga sebe te napominje kako ne želi pisati autobiografiju jer u spisima govori i o političkim odnosima, definiciji hrvatstva, žestoko osuđuje diktaturu te naglašava kako ne voli isključivost koja je vladala u Hrvatskom katoličkom pokretu. Mate je Ujević, navodi B. Petrač, bio čovjek velikih ideja, a sve je svoje ideje uspio realizirati. Svojim je životom svjedočio živu kršćansku vjeru, a u vremenu u kojem je živio nije se ničega stidio; bio je čvrsta osoba koja je uživala mnogo milosti i koja je uvijek vidjela unaprijed za svoj narod. Ujević je pomirio svijet kršćanskog života sa svojim društvenim angažmanom, nije radio ni iz političkih interesa ni iz sebičnosti, već zbog općeg dobra. Mate je Ujević primjer kako možemo biti čvrsta stijena u bilo kojem vremenu, a iz njegova života možemo samo učiti, zaključio je B. Petrač.

Maja Crnković