Za sada ne, ali kako je objavio Hrvatski radio 27. ožujka, upravo to je “kost bačena“ između koalicijskih partnera u vladi Republike Hrvatske HNS-a i SDP-a. HNS misli da smije i da joj se to zakonski mora omogućiti, SDP čeka zakonsku proceduru. Da li dijete želi biti začeto izvan tijela svoje majke i zagrljaja oca – uopće se ne spominje.
U kojoj priči, kako slijedi iz vijesti Hrvatskog radija dijete zapravo uopće nije bitno. Bitna je sloboda majke! Bez pogovora! Bitna je „želja roditelja da zagrli svoje dijete“, kako je u emisiji „S Predsjednikom zu kavu“ rekao hrvatski predsjednik Josipović objašnjavajući svoj stav, vrlo širok i liberalan o umjetnoj ili, kako se voli „tepati“ medicinski potpomognutoj oplodnji“.
U ponedjeljak, 26. ožujka na Ekonomskom fakultetu u Osijeku održana je studenska tribina u organizaciji „Duhosa“ naslovljena „Reproduktivna medicina- Roda suvremenog doba“. Predavačica ove iznimno aktualne teme bila je doc.dr.sc. SUZANA VULETIĆ, moralna teologinja i bioetičarka, s Teologije u Đakovu.
Na početku svoga izlaganja rekla je da je problematična neplodnost veliki zdravstveni problem u Hrvatskoj, u kojoj otprilike svaki šesti par ima poteškoća u postizanju začeća, što je 15% populacije (50.000-250.000 stanovnika Hrvatske)
Što je uzrok tolikom padu fertiliteta? Pitali su se slušatelji iznenađeni ovim brojkama i statističkim podacima Dr. Vuletić nabrojala je neke od uzoraka: zračenje, stres, hormoni u hrani, prerana/preduga upotreba kontraceptivnih sredstava, predhodni pobačaji, neprikladna odjeća, narkotici, ali i pomicanje dobne granice stupanja u brak zu sve kasnije rađanje prvog djeteta. To je posebno vidljivo u životu mladih žena koje odgađaju rađanje do 30 godina, jer je plodnost žena najveća od 20-30 godine života. Nakon toga plodnost se smanjuje, a posebno bilježi pad nakon 40 godine života. Tu su i različiti medicinski uzroci, kao što su i uzroci muške neplodnosti razne infekcije, bolesti ili urođeni problemi.
Prvo umjetno začeto dijete djevojčica danas je već žena i majka u ranim treidesetim godinama, a u međuvremenu je rođeno oko 4 milijuna tako začetih ljudi, koji dakako imaju sva ljudska prava i zaslužuju svu ljubav i poštovanje „slike Božje“, ravnopravnost i dostojanstvo, kao bilo tko od nas začeto i rođeno prirodnim putem.
Nakon predstavljanja različitih metoda MPO (medicinski potpomognute oplodnje) dr. Vuletić ke govorila o onom o čemu se u javnim polemikama, i ne samo u Hrvatskoj, gotovo uopće ne govori: o moralnoj strani tehničkih zahvata kojim se stvara novi ljudski život.
Najspornija tehnika, zasad, s kršćanskog motrišta predstavlja FIVET metoda kojom se sjedinjenje spolnih stanica kontrolira i vodi do kraja „in vitro“ umjetnim putem. Ta procedura donosi hiperprodukciju embrija. Tako od 10-tak jajnih stanica oplode se samo 6, od tih se samo 2 iskorištavaju,a ostali se uništavaju ili zamrzavaju na -196°C u tekućem dušiku, za navedene transfere. Odnos oplođenih stanica i rođene djece ne prelazi 5%.
Zaleđivanje zametaka je povreda ljudskog dostojanstva živog djeteta, koju se izlaže smrtnim opasnostima, lišava majčinske zaštite, te izlaže raznim povredama i manipulacijama i sve ich se više tretira kao biološki otpad. Većina embrija tako postaju siročad, njihovi roditelji ne pitaju za njih i gubi im se svaki trag. Zbog toga u svim zemljama postoje na tisuće zamrznutih embrija, a u Hrvatskoj oko 12.000.
(U jednoj emisiji „Oprah Show“ rečeno je da ih je u SAD oko 150.000 i ta nerođena djeca postaju „noćna mora“ svih koji su u procesu njihova začeća sudjelovali.) Apsolutno je neprihvatljivo te embrije (djecu!) koristiti za istraživanje ili liječenje pojedinih bolesti, kozmetiku, upotrebu matičnih stanica ili ih tretirati kao puki „biološki materijal“.
O djeci koja su začeta umjetnom oplodnjom dobivamo samo selektivne informacije. Ne govori se o rizicima, o psihičkim traumama roditelja, ako djeca ne postanu onakva kakvu su željela. „Zadaća je biomedicine da pronađe što efikasnija sredstva i načine nadvladavanja bračne neplodnosti, a dužnost je svih, pa tako i liječnika i biokemičara, da poštujemo Božji plan i proces u pogledu nastajanja i razvitka novog ljudskog bića, dostojanstvo i veličinu osobe te da svojim razumjevanjem i pomoću osmislimo i pomognemo neplodnu bračnu ljubav“.
„Ako danas pristajemo na „Koncentracijske limenke“(cans), sutra pristajemo na „koncentracijske logore“(camps) rekao je još 1990.g. na Obiteljskom kongresu i Brightonu dr. Lejune, francuski genetičar.
Generacije mladih vjernika imaju upravo tu misiju, to Božje poslanje. Ne pristati danans na „concentrtivn cans“ da nebismo sutra završili u „concentrativn camps“.
Ana Penić