„Bog pohađa našu krivicu“ – naziv je teme studentskog vjeronauka održanog u utorak 8. prosinca 2015. g. Ovom temom završen je prvi dio cikulsa predavanja „Čista desetka“ koji je obuhvaćao dublje razmatranje i promišljanje o prvoj Božjoj zapovijedi. Vjeronauk i klanjanje predvodio je studenski kapelan pater Arkadiusz Krasicki, CSSp, a susret je pjesmom i slavljem animirao Duhos bend.
Na samom početku susreta, pater nam je objasnio razlog zbog kojeg je promišljanje o prvoj Božjoj zapovijedi trajalo toliko dugo. Odgovor je jednostavan. Ta zapovijed govori o idolopoklonstvu s kojim imamo najviše problema. Čitavo promišljanje o temi „Idoli“ možete pogledati ovdje. Neki misle da nemaju taj problem jer se ne klanjaju kipovima. Međutim, ako bolje promislimo, svatko od nas ima svojeg idola, svoje „zlatno tele“ u kojem traži sigurnost. To su svi ljudi za koje se vežemo i bez kojih ne možemo. To su zapravo sve one ideje i čežnje koje neprestano zaokupljaju naše misli, a koje često mogu postati prisilne misli koje razaraju svakog čovjeka. Sve to zato jer smo nesigurni. Ipak, pater je naglasio jednu značajnu činjenicu vezanu uz to. Ta je nesigurnost zapravo prilika u kojoj možeš susresti Boga i u potpunosti se osloniti na Njega. Zbog toga nesigurnost trebamo prihvatiti kao nešto normalno. Na tragu promišljanja, pitamo se kako izaći iz idolopoklonstva. Kako doći do kontrole nad idolima, nad stvarima koje su manje od nas? I kako to sve možemo povezati s čovjekovim krivicama?
U nastavku prve Božje zapovijedi stoji: „Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.“ (Izlazak 20, 4-6.) Ovaj dio biblijskog teksta često izaziva nelagodu jer se u njemu spominje ljubomorni Bog koji kažnjava. Međutim, potrebno je uzeti u obzir da je hebrejski jezik, koji je korišten pri pisanju Starog zavjeta, vrlo specifičan i sasvim drugačiji od današnjih europskih jezika. Taj jezik je siromašniji i ima puno manje sinonima pa prilikom njegova korištenja jedna riječ ima više značenja. Zbog toga često nastaju problemi s prijevodima Svetog Pisma. Pitamo se kako je moguće da je Bog ljubomoran. Ima li Bog problem s nesigurnošću? Nipošto! Kažu da je najveće prokletstvo Starog zavjeta da te Bog ostavi u čežnji tvoga srca – odnosno da čovjek umre sam u svojoj pohoti. Bog je ljubomoran jer želi tebe, odnosno želi te pohoditi. Pater je navedeno dočarao na jednostavnom primjeru. Zamisli situaciju u kojoj osoba koju voliš, trči prema provaliji. Zasigurno nećeš to mirno gledati, već ćeš potrčati da tu osobu zaustaviš. Nadalje, u tekstu piše da Bog kažnjava do trećeg i četvrtog pokoljenja. Što bi to značilo? Radi li se ovdje o prenošenju krivice i predestinaciji? Naravno da ti ne možeš biti i nisi odgovoran za grijehe svojih roditelja i predaka, ali osjetit ćeš učinak njihova grijeha i idolopoklonstva. Primjerice, jedan je dečko konstantno grubo reagirao na bilo kakvu kritiku. Nitko nije znao što mu je. U konačnici, pokazalo se da je njegov otac bio agresivan i maltretirao cijelu obitelj. Idolopoklonstva naših roditelja nas uvijek dodiruju. Kada se o ovome raspravlja, svi su više orijentirani na kažnjavanje, a ne na dio u kojem Bog blagoslivlja do tisućitog pokoljenja. Ukoliko tekst interpretiramo u duhu ondašnjeg hebrejskog jezika, broj 3 i 4 zapravo znače vrlo malo, nešto što uopće ne vrijedi jer 1000 pokoljenja znači cijela
vječnost. Glagol kažnjavati također ima više značenja. Zapravo znači pohađati, otići u posjet, pokazati, doći nekome u goste. Kažnjavati i nagrađivati – u smislu posjeta. Taj posjet može donijeti kaznu, ali i nagradu. Posjet Boga koji je ljubomoran radi tebe, ljubomoran na grijeh, za tvoj život može biti i nagrada do tisućitog pokoljenja. Bog nas posjećuje u onoj dubokoj boli srca koju uzrokuje idolopoklonstvo. Gotovo svi se želimo riješiti te boli i krivice jer ona smeta. Međutim, bol je važna. Ona ti pokazuje da moraš promijeniti svoj život. U takvoj situaciji Bog te pohađa, odnosno kažnjava u smislu da se s tobom bori protiv tvojih idola, a ne protiv tebe. Dakle, Bog pohađa tvoju krivicu jer se bori za tebe i zapravo te nagrađuje.
Idoli nas opčinjavaju, zbog njih ne vidimo što je istina. Upravo zato su boli i razočarenja ponekad potrebni jer razbijaju životne iluzije. Kakav život želimo? Život bez boli? Pater je u konačnici istaknuo da tražimo samo Kristov život te da često promatramo i osluškujemo svoju bol i krivicu jer tu je Božji pohod!
I.T.|duhos.com