„Hodočastiti znači svojim hodom, korakom, svojim nogama i tijelom odavati počast Bogu, Njega veličati. I na kraju, hodom želim umrtviti svoje ovozemaljsko tijelo za nebeski život, za vječni život koji Bog daje.“
Upravo tako su se i naši mladi u subotu, 24. listopada, u ranim jutarnjim satima uputili prema Aljmašu hodočašćeći Gospi od Utočišta. Mlade je predvodio studentski kapelan pater Arek te se putem molila krunica i razmatrala su se otajstva svjetla. Osim toga, put
je bio prožet pjesmom i druženjem, a nije nedostajalo vremena za odmor i okrjepu te je tako jedno od stajališta bila župa Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Sarvašu gdje je župnik otvorio svoja vrata i srdačno primio mlade. Pater Arek je duhovnim nagovorima i svjedočanstvima poticao mlade na otvaranje srca kako bi ovo hodočašće za njih bilo poticaj na promjene i donošenje čvrstih odluka.
U Aljmašu je održana Sveta Misa te su mladi hodočašće završili razgledavanjem mjesta i fotografiranjem.
Je li ovo hodočašće bilo samo „šetnja“ ili je ipak dodirnulo srca i potaknulo na promjene?
Dvoje mladih podijelilo je svoj doživljaj hodočašćenja u Aljmaš.
„Krenuli smo dosta rano, dok je još bio mrak, u početku je bilo malo hladno i pospano, ali kada je izašlo sunce bilo je i priče i pjesme. Prva stanka koju pamtim bila je kod Nemetina na mjestu sjećanja na žrtve rata i pater je lijepo pričao o vjerskim temama, ali je i ukratko progovorio o tim žrtvama i polju koje je nekad bilo minirano što je bilo zanimljivo čuti. Dalje smo pješačili uz pjesmu i molitvu krunice te razgovor s dragim ljudima, a veliku pauzu napravili smo u Sarvašu gdje nas je dočekao nasmiješeni, veseli župnik te je pater tada progovorio o Riječi Božjoj. Stigli smo u Aljmaš oko 12 gdje je pater služio Sv. Misu na kojoj je propovijed bila malo izmijenjena, odnosno zadnjih desetak otajstva svjetla izmolili smo u vremenu predviđenom za propovijed gdje smo razmatrali kako se Isus darovao u Kruhu kojeg ćemo uskoro blagovati. Nakon toga pater je prepustio riječ djevojci koja je iznijela svoje prelijepo svjedočanstvo vjere. Mislim da ću nakon ovog hodočašća češće hodočastiti J“
„Prije nego sam krenula na hodočašće pročitala sam misao sv. Ante za taj dan, a on kaže sljedeće: „Kao što kormilo ravna barkom, sprečavajući je da skrene s predviđena pravca i vodi je u luku, tako i bratska ljubav ravna zajednicom vjernika da ne zaluta i vodi je u luku spasa: gdje je ljubav, tamo je i zajednica svetih.“ Krenula sam s tom mišlju i nekako cijeli put razmišljala sam o zajedništvu. Zaboravila sam smisao te riječi. Zajedništvo? Dio nekog društva ili što? Upravo ovaj hod podsjetio me na mnoge vrijednosti te riječi. Iako smo bili dosta pospani, umorni čak i šeprtljavi, to nas nije omelo da budemo radosni. Cijeli put bio je ispunjen smijehom, pričom, molitvom i pjesmom. Bilo je dosta zanimljivih situacija, puno paterovih šala na koje ne možeš ostati ozbiljan, a i dosta poučnog naučili smo iz raznih razgovora. Ne znam što da više kažem, toliko sam sretna što sam tu gdje jesam i što imam prijatelje s kojima mogu slaviti Boga, s kojima dijelim isti cilj. Prijatelje, koji su mi kao braća i sestre, od kojih toliko toga mogu naučiti, koji me vode pravim putem i za koje sam sigurna da će me povući za sobom ako nekad skrenem s tog puta. Prijatelje s kojima se toliko mogu smijati i šaliti da to nije normalno. I kad mi netko kaže da duhovan znači biti ozbiljan i dosadan, bome me nasmije. E i još jedna bitna stvar, Sv. Misa je bila vrh, eto, samo to ću reći. I mislim da sada mogu sa sigurnošću reći da sam bogat čovjek. Još bih se nadovezala na misao, a to je da gdje je zajedništvo tamo je i bogatstvo. A gdje je sve to, tamo je Ljubav, a ona je smisao svega.“