Tvoje ime zazvat ću

U utorak, 15. prosinca 2015. g., u crkvi sv. Ćirila i Metoda održan je studentski vjeronauk i klanjanje. Susret je predvodio studentski kapelan pater Arkadiusz Krasicki, CSSp, a tema susreta bila je „Tvoje ime zazvat ću“ . Ovim susretom započet je novi krug predavanja „Čista desetka“ usmjerenih na drugu Božju zapovijed.
Početak susreta obilježen je kratkim paterovim svjedočanstvom. On se, pripremajući i vodeći ove kateheze, suočio s vlastitim ranama koje su prouzrokovane idolopoklonstvom. Napomenuo je da shvaća kako su ove kateheze možda teške, jer naporno je govoriti i slušati o jednoj zapovijedi gotovo tri mjeseca. Takve su jer se dotiču čovjekovih najdubljih rana te iako je teško, potrebno je dotaknuti se tih rana i problema kako bismo ih uz Božju riječ i vodstvo uspjeli nadvladati. Nakon što je Jahve oslobodio Izraelce i vodio ih kroz pustinju, daje im zapovijedi te se oni odjednom suočavaju s drugom Božjom zapovijedi. Bog im je pomogao, a sada govori da ne želi da uzimaju njegova imena uzalud, da ne koriste njegovo ime – to je strašno! Je li zaista tako? Zašto ne bismo mogli u teškoj situaciji kada želimo njegovu pomoć reći: „O moj Bože!“ . Koji je pravi smisao druge zapovijedi? Što se točno želi reći? U drugoj zapovijedi stoji: „Ne uzimaj uzalud imena Gospoda, Boga svojega, jer Gospod neće pustiti bez kazne onoga, koji uzima ime njegovo uzalud.“ (Izlazak 20, 7)
Usmjerimo se na onaj dio „ne uzimaj“. Ako bismo tu riječ preveli, na latinskom adsumes znači na sebe uzeti, grčki lambano – uzeti nešto na ramena fizički i to nositi, dok hebrejski nazar, znači netko tko na sebi nosi teret. Kada bismo na hrvatskom sve te riječi (adsumes, lamban, nazar) spojili, dobili bismo – nećeš uzimati na sebe ime Boga svoga. Kako možemo uzeti na sebe ime Boga? Ime – što je zapravo to? Kod Židova je ime zapravo bila istina o toj osobi. Tako primjerice, Bog mijenja Abramu ime u Abraham, što znači otac naroda. Mojsije – spašen iz vode. Isus mijenja ime Šimunu te postaje Kefa, Petar – što znači stijena. Dakle, uzeti ime znači uzeti istinu drugog čovjeka na sebe. Ali, što se to nas tiče? Kada uzimamo ime Božje na sebe? Onda kada se prekrižimo i činimo znak svetog križa na sebi, tada uzimamo na sebe ime Boga. Isus isto šalje svoje apostole u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i nakon toga se događaju najvažniji kršćanski događaji. Zato preuzimanje imena Božjeg na sebe zapravo znači biti s Bogom u relaciji, povezanosti. To je prostor u kojem se susrećeš s Bogom i tako preuzimaš Boga na sebe. Isto se događa i među ljudima. Svaki dan dolazimo u relacije s drugim ljudima i tu preuzimamo istinu, odnosno uzimamo ime te osobe na sebe. Kakve su tvoje relacije, odnosi s drugim ljudima? Jesu li banalne, besmislene, površne? Često glumimo pred drugima, a zapravo ne proživljavamo istinu. Jedno smo iznutra, a drugo prema van. Imaš li autentične relacije ili ne? Kao što ulazimo u prazne relacije s ljudima, isto tako možemo ući u praznu relaciju s Bogom. Na latinskom blache invan znači prazan način, a na hebrejskom la szaue prazna posuda. Zapravo podrazumijevaju sve one banalne stvari, besmislene, površne, dosadne, uzaludne. U kontekstu druge zapovijedi, zapravo bi značile ulazak u praznu relaciju s Bogom. U relaciju s Bogom možemo ući na prazan, površan i dosadan način, ali Bog to ne želi. Dogodi se situacija da zazivamo Božje ime, on dođe i čeka, a mi ništa. Sjetmo se onog bogatog mladića iz Evanđelja po Marku. Pada na koljena pred Isusa i pita ga što mu je činiti da baštini život vječni. Iako je ispunjavao i držao se svih zapovijedi, to je bila prazna relacija s Bogom jer se nije mogao riješiti svog idolopoklonstva. Nije na relaciju s Bogom gledao kao na relaciju ljubavi. Isus ga je gledao s ljubavlju, ali on se svog idolopoklonstva nije mogao riješiti. Krist ne može ući u čovjekov život jer se čovjek često skriva iza svojih idola i ne može ih ostaviti. Ukoliko želi relaciju s Bogom, mora riskirati i baciti mreže na desnu stranu jer ako ćemo sve temeljiti na zdravom razumu, tu nema mjesta za Krista. Svatko tko se upušta u rizik s Bogom, taj uistinu upoznaje Boga!
Susret je nastavljen u klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, a slavlje je animirao Duhos bend. Želiš li saznati kakve nas teme i promišljanja još očekuju u nastavku kateheza „Čista desetka“ , riskiraj i dođi na sljedeći susret!