Izvještaj seminara o. Antonia Maria Ćirka

Jeste li se ikada zapitali koliko je zapravo molitva bitna u vašem životu?
Ja nisam. Bila mi je uvijek nekako prirodna. Često možda i brzinska, nepromišljena i neiskrena, a često mi je ta ista molitva bila predmet navike.
I tako, baš kao što mi je ujutro potreban alarm kako bi me podsjetio da se moram probuditi, tako me i u utorak o. Antonio Mario Čirko podsjetio na važnost molitve u mom životu. Samo njegova priča ipak je bila ljepša od zvuka alarma u rano jutro.
Puno, puno ljepša.
Naime, o.Antonio, čovjek karizmatičnog glasa i visokog stasa došao je u Osijek iz Remetinca… ovaj, Remeta htjedoh reći, kako bi nam ispričao neka svoja svjedočanstva. Započeo je priču sa svjedočanstvom o ženi koja je bolovala od multipla skleroze. Inače ju je uvijek posjećivao, međutim, taj dan je posjet odlučio odgoditi. Kako to obično biva, nešto mu ipak nije dalo mira te je posjetio tu slabašnu ženicu. Dok je razgovarao s njom, na trenutak je vidio lik Isusa. Zvuči pomalo nevjerojatno? Priznajem, meni je zvučalo. No, kako je priča išla dalje, sve više sam vjerovala u njegove riječi. Tako je o. Antonio išao u posjetu izvan Zagreba jednom čovjeku koji nije dobro vidio. Taj čovjek nije si mogao priuštiti okulista koji bi došao izvan Zagreba kako bi ga pregledao. Velečasnog je to mučilo, ali se morao vratiti u Zagreb kako bi razgovarao s drugim čovjekom koji je u mukama. Budući da je bio sav u priči i brigama kako pronaći i platiti okulista, tom drugom čovjeku je dao kratak, brzinski savjet kako da se nosi s tim svojim mukama, a on je taj savjet obgrlio kao najbolji na cijelom svijetu, bez obzira što o. Antonio nije bio pri sebi i nije dao sve od sebe da mu pomogne. Na kraju je, vjerovali ili ne, taj čovjek bio okulist.
Bog nam šalje ljude. Bog nam šalje milosti kada smo ustrajni. Kada molimo. Osobna molitva je zato uistinu bitna. Bila ona u vašoj sobi, vrtu, podrumu, na igralištu… Ona će uvijek biti vaša i Bog će ju uvijek čuti ako dolazi iz srca. Ali, nestrpljivo je čovjek biće. A strpljenje je u ovom slučaju ključno. U molitvi zato treba ostati ustrajan. Znate, ocu dragog nam velečasnog je trebalo jako dugo da osvoji njegovu mamu. Međutim, znate kad ju je osvojio? Kada joj je poklonio krunicu. A znate zašto? Zato što je ona molila za znak, jako dugo. I jednog dana, niotkud, Bog je odlučio uslišati joj molitve. Zato je molitva privilegirano mjesto. Ali, mjesto koje treba voljeti. Ne mjesto na koje se trebaš tjerati ići. Mjesto na kojem si najsretniji na svijetu, mjesto koje ti donosi poticaj i spokoj. Bitno je, isto tako, naglasiti da je u pitanju slobodan čin. Ti si taj koji odlučuje želiš li ga izvršiti. Naravno, čak i onda kad misliš da je odgovor daleko, neće ti naškoditi ako pitaš Gospodina što ti je činiti. On zna, On te prati, On će ti poslati ono što je za tebe najbolje. Upravo zato, prvi čin molitve je slušanje. Potrebno je čuti, draga braćo i sestre. Čak i onda kada su ti uši neposlušne, a srce nemirno. Slušaj i odgovor će doći! Pa pogledajte samo Blaženu Djevicu Mariju. Mislite da je bilo jednostavno samo tako začeti po Duhu Svetom, bez objašnjenja? Ali ona je bila strpljiva i anđeo joj je navjestio. Bog ga je poslao kako bi joj dao potrebne odgovore. Tu je i prorok Ilija, Abraham koji je bio spreman žrtvovati svog sina. Sve su to lica koja su kroz molitvu dobila svoje odgovore. Sve su to lica kojima je Bog srce stavio na kušnju. I baš zato što su to isto srce prepustili Bogu, dobili su potrebne odgovore. Tako i vi svi, ekipa, možete dobiti svoje odgovore. Potpuno je besplatno i ne boli. A ljepše iskustvo u životu niste imali, to vam jamčim. “Kada naučite moliti, poludjet ćete od sreće”, samo zapamtite, “Budite sol zemlje i svijetlo svijeta.” To su rečenice koje je otac Antonio, između ostalog, podijelio s nama. To su rečenice koje će mi još dugo ostati u podsvijesti. Molite zato što volite, volite zato što molite. I obećajem, kad tad, te iste molitve bit će uslišane! Hvala super Antoniju, a mi se veselimo sljedećem utorku i korizmenom seminaru. Bit će super, dođi i ti. Ma dođite SVI! 🙂