U Vikarijatu je 6. ožujka 2017. održana biblijska tribina pod nazivom Je li Biblija od Boga nadahnuta knjiga?.
Bog se objavljuje čovjeku koristeći različite forme, slike i sheme iz vremena koje je ondašnji čovjek mogao shvatiti na njemu razumljiv način. Zato je vrlo važno uvijek gledati povijesni kontekst u kojem Bog progovara kako bismo shvatili pouku za današnje vrijeme. Za Židove, koji su bili semitski narod, poznavati Boga nije značilo prihvatiti neku apstraktnu ideju, nego iskusiti konkretno djelovanje, slijediti i živjeti zapovjedi.
U Starom Zavjetu nema izravnog zapisa o tome kako je Bog nešto nadahnuo. Postoje implicitni izrazi u kojima npr. proroci ističu djelovanje Božjeg duha. U Novom Zavjetu postoje dva teksta gdje se izričito spominje kako je sveto pismo od Boga nadahnuto – „Sve je Pismo Bogom nadahnuto i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za odgajanje u pravdi“ (2 Tim 3,16) i „A ovo najprije znajte, da se nijedno proročanstvo Pisma ne smije tumačiti na svoju ruku. Jer nikad nije bilo proročanstvo javljeno po volji čovječjoj, nego su ponukani od Duha Svetoga govorili sveti Božji ljudi.“ (2 Pt 1,20-21). Pozornost je dakle na piscu koji je pisao po nadahnuću Duha Svetoga. Sveti pisci obdareni su razumom, a pri sastavljanju tekstova, Bog je upotrijebio ljude – autore kako bi napisali samo ono što je On htio. Ne smijemo misliti kako je nadahnuće diktat u kojem je Bog šaptao tekst. Ljudi nisu bili samo instrumenti, već su koristili sve svoje talente i sposobnosti, ali su svakako bili grešni. Također, ne postoji podjela u kojoj je Bog napisao ovu riječ, a čovjek ovu drugu – neki heretičari tvrdili su da Bog sigurno ne bi mogao napisati pojedine stvari. Njihove misli, osjećaji, pogreške, jezične sposobnosti – sve je to od Boga nadahnuto.
Ako je sve nadahnuto što ćemo s onim što nije povijesna istina? Gledajući nekakve „pogreške“ u Svetom pismu, poput teksta Mt 1, 1-17 gdje se naglašava 3 puta po 14 naraštaja, a brojeći vidimo kako ih nema toliko, postavilo se pitanje je li onda sve u Bibliji uopće istina. Znači li to da Isus nije postojao jer se to ne poklapa? Naravno, radi se o drugačijem poimanju istine od onoga što mi danas smatramo istinom. Židovi su upotrebljavali tekstove kako bi prenijeli teološku poruku, a ne povijesnu istinu.
Razvoj prirodnih znanosti uvelike je utjecao na pitanje istine u Bibliji. Galileo Galilei, koji je osuđen jer je rekao nešto što nije bila istina u Bibliji, ipak je istaknuo dvije istine – Duh Sveti nam u pismu ne govori kako ide nebo, kako se kreće, nego kako se ide u nebo te da je Pismo nepogrešivo, ali egzegeti nisu. U poimanju istine ne smijemo misliti na naše poimanje koje spoznajemo intelektom. Za semitski narod, istina je život – život je susresti, voljeti i živjeti tu istinu. Bog uzima jedno tako krhko sredstvo, ljudsku riječ da bi izrazio svoju istinu. Ta ista riječ živi danas u svima nama.
Iduća tribina bit će održana prvi ponedjeljak u travnju.
Anamarija Buzgo | duhos.com