Iz adventskoga dnevnika – 15. dan
Postavi si sljedeće pitanje: Čemu pridaješ preveliku važnost u svomu životu, a da to nije Bog? Sigurno u tvomu životu ima nešto što ti je istovremeno velika i važna obveza ili dužnost, koja ti zapravo uzrokuje dosta stresa, strepnje i zabrinutosti u životu. Razmisli, ako tome pridaješ toliko veliku važnost, a možda čak i strahuješ od ishoda, ako to zauzima mnogo prostora u tvojim mislima, crpi tvoju energiju i dobro raspoloženje – možda tome pridaješ sasvim pretjeranu ili pogrešnu važnost!
To može, primjerice, biti posao. Ako sebe definiramo uspjehom na poslu, ako se želimo svidjeti kolegama i to umjesto da radimo tako da se svidimo Bogu i da svojim poslom služimo prvenstveno Gospodinu, posao nam može biti izvor nepotrebnoga negativnog stresa i problema. To može čak biti i obitelj. Ako nemamo dovoljno ljubavi za služenje svojoj obitelji u svakodnevnim dužnostima, nismo očito Boga stavili na prvo mjesto i iz molitve ne crpimo dovoljno ljubavi i požrtvovnosti da bismo predano i u ljubavi služili svojim najbližima. To mogu biti i prijatelji, posebno ako često doživljavamo razočarenja u različite prijateljske odnose u svomu životu – očito od prijatelja očekujemo previše, čak i ono što ne možemo dobiti, odnosno zauzimaju jedan dio mjesta u našemu životu koji im ipak ne bi trebao pripadati, nego bi trebao pripadati Bogu. Ili pak nešto sasvim drukčije ili neočekivano previše vrednuješ – zamoli Duha Svetoga da te rasvijeli istinom o tomu!
Zamolimo Gospodina da nam pomogne uspostaviti novi odnos prema tomu što na krivi način gledamo u svomu životu, i otvoreno mu priznajmo kako On tu u našemu srcu i mislima nije na prvomu mjestu. Predajmo mu to, i polako radimo s Njim na promjenama… Već samim priznavanjem tih tereta i krivih važnosti, ostvarit ćemo veliko olakšanje i još jedan korak više u dubinu ljubavi Božje.
S.D.|duhos.com