Iz adventskog dnevnika – 19.dan
On koji je najuzvišeniji, punina ljubavi i dobrote Božje, povezuje se s onim najtežim i najvećim ljudskim bolima i patnjama (osim, naravno, s grijehom). Bilo mi je to teško za prihvatiti…
I tako nedavno opet čujem na radiju kako govore o Isusu, koji je prisutan u svakom siromahu i patniku. I opet se pojave moja pitanja o tome, jer se moja slika Božje veličanstvenosti ne može sasvim spojiti sa mojom i tuđom bijedom, te siromaštvom i osamljenosti, koje svi tako revno nastojimo izbjeći. I pitala sam se: kako Isus može biti prisutan u prosjaku, koji mi kuca na vrata stana, kad je pitanje da li oni uopće znaju da Isus postoji? Kako može biti poput onih koji su ostavljeni bez ičega, napušteni i možda na rubu egzistencije?
Ta moja pitanja pokazala su samo moje nepoznavanje Gospodina, koji mi je na poseban način rasvijetlio ove nejasnoće. Iako ga zaista ni ne poznaju svi siromasi, niti mu se neki ljudi koji trpe u životu izravno mole, Isus je zaista u svima njima. U svima je njima jer ih silno voli i jer se patnjom i smrću koju je prihvatio svojim životom na ovoj zemlji, do kraja sa svima njima tj. nama poistovjetio. Dao je sve što je imao, sav se razdao i daje nam se i danas, dajući sebe kao hranu, kako bi do kraja ostao s nama povezan i sjedinjen. I koji je bog kao On, koji je svoje kraljevstvo prizemljio među nas i postao nam toliko blizak? Ljubavi poput takve nema. Isus je zaista u svima njima jer je patnju i sam prošao, te je djelić Njegove patnje utkan u svaku ljudsku patnju koja se događa. Isus je najbolje razumije i samo s Isusom ona može poprimiti pobjednički smisao.
To kako mi se Isus pokazao u patnicima i siromasima, ostavljam vama koji ovo čitate, da sami otkrijete u svom životu. Vama će to Isus rasvijeliti na vama jedinstven način i ako ga tražite i želite, pomoći će vam da ga još bolje upoznate i s Njim se sprijateljite. Zato neka ovaj Božić bude slavlje i još boljeg upoznavanja Isusa i rasta u prijateljstvu s Njim!
S.D. | duhos.com