Plava crta
Ponedjeljak, 15.09.2014.

Facebook Facebook

Share
Like

Opraštanje je česta tema naše svakodnevnice. Od najranije do najstarije dobi čovjek je obavijen dilemom opraštanja. Često je ljudsko srce stisnuto zbog osobnoga grijeha i krivice. Sirah govori da grješan čovjek nosi u sebi mržnju i srdžbu (usp. Sir 27,30). Zato ne može oprostiti svome bratu i svojoj sestri. Stisnuto srce izazvano je također različitim nepravdama koje su nam nanijeli drugi ljudi. Stoga oprostiti od srca nije lako. To je čin rezerviran za Božje heroje koji su kadri iznova ljubiti. To može samo krjeposno srce koje je poslušno nadahnuću Duha Svetoga. Bez oprosta ne vrijedi ni jedna molitva.

Nepraštanje udaljava od Boga i vodi nas u ponor. Pakao je kraljevstvo nepraštanja, dok je Božje kraljevstvo ispunjeno praštanjem i milosrđem. Najveće Božje svojstvo je milosrđe (Dnevnik sestre Faustine). Zamislimo samo što bi bilo s nama da nam Bog nije oprostio grijehe? Što bi se s nama sada dogodilo da Bog nije milosrdan? Opraštanje je česta tema Svetog pisma. Isus u raznim prigodama naglašava da treba uvijek opraštati. Ukazuje na Očevo milosrđe. Ističe da je praštanje siguran put k nebu. Praštanje otvara Isusovo milosrdno srce iz kojeg se izlijevaju milosti (Mt 5,23). Praštanje nam omogućava da podignemo čiste ruke prema Bogu Ocu, na što nas usmjerava molitva Očenaša.

Kad praštamo najsličniji smo Bogu koji uživa u praštanju. On je to učinio po svome Sinu, Isusu Kristu, jer je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne propadne ni jedan koji u njega vjeruje, nego da ima život vječni. Bog nije poslao svoga sina da sudi svijetu, nego da svakoga čovjeka pomiri s Bogom i da se ljudi među sobom ljube i praštaju jedan drugome (usp. Iv 3,16-18.20). Naš je život uronjen u Božji život. Svi živimo i umiremo u Bogu (usp. Rim 14,7-9). Opraštanje je stoga temelj našega zajedništva, jer opraštanjem rušimo zidove i premošćujemo ponore koji nas udaljuju jednog od drugog.

I Petra je mučilo pitanje koliko puta mora oprostiti svome bratu? Njemu se činilo da bi bilo savršeno oprostiti sedam puta na dan. Međutim, Isus odgovara da treba oprostiti bezbroj puta. Bibličari kažu da je Isusov odgovor aluzija na “tvrdu” rečenicu koju je izrekao Lamek: „Ako će Kajin biti osvećen sedam puta, Lamek će biti osvećen sedamdeset puta.” (Post 4, 24) Prema tome, Isus poručuje Petru da je svatko tko oprašta slobodan i dobar i da hoda putem svetosti.

Borba između dobra i zla odigrava se i u našim srcima. Ne oprostiti znači izabrati ropstvo i tamu, a oprostiti znači poći putem potpune slobode. Stoga, praštanje je poput bombe koja u srcu jedne i druge osobe razlijeva ljubav. Ono mijenja svijet. Veliko je oružje u borbi protiv zla. Sotona ne podnosi oprosta. Sirah nas poziva da praštamo bližnjima jer se po tome praštaju naši grijesi i molitva će biti uslišana. Upozorava da se čuvamo mržnje koja zatamnjuje čitav ljudski um i zatvara srce (Sir 27, 30-28,7). Isus, što je rijetko u evanđelju, tvrdo prijeti da nikomu koji ne oprašta neće biti oprošteno (Mt 18,35).

Više smo puta spomenuli čin praštanja. Ali što u stvari znači oprostiti? Promatrajući Isusovu prispodobu o milosrdnom kralju, koji oprašta dug svome sluzi i želi da on učini isto, dolazimo do zaključka da oprostiti znači imati strpljenja s drugom osobom (Strpljenja imaj sa mnom i sve ću ti vratiti). Samo je ljubav milosrdna i strpljiva. Samo ljubav može saslušati drugoga. Bog je ljubav i milosrđe. Opraštati znači strpljivo i u ljubavi imati milosrdno srce za bližnjega.

I mi smo Božji dužnici. Dugove nitko od nas ne može sâm vratiti. Međutim, Bog ne samo da umanjuje naše dugove, nego on ih briše po Krvi Isusa Krista. Božja milosrdna ljubav treba biti mjerilo i uzor čovjeku kako treba opraštati. Bog nas iznova poziva da ljubimo kao što On ljubi i da praštamo kao što on prašta, uvijek iznova, strpljivo i ponizno. Praštanje je poput bombe koja mijenja sve oko sebe i to bombe koja mijenja sve na bolje.

 Pater Arek Krasicki, CSSp, Osijek

Ponedjeljak, 15.09.2014.
Facebook Facebook
Share
Like

Povezani članci

Plava crta
Ovaj članak nema povezanih članaka

Odgovori

DUHOVNOST OSJEČKIH STUDENATA
crta
Misija DUHOS-a je unošenje oduševljenja zdrave kršćanske duhovnosti na Sveučilište J.J. Strossmayera, promičiću vjeru i znanje kao dvije komplementarne dimezije, te duhovnost u svim aspektima suvremenog studentskog i svakodnevnog života.