Crkva se razvija u sili Duha Svetoga i neprestano otkriva istinu koju je Isus objavio: Otac je poslao Isusa Krista na zemlju da spasi svakog čovjeka. Isus Krist je Božji Sin, tko u njega vjeruje ima život vječni (Iv 20, 30-31). Nakon Isusova odlaska Ocu, Duh Sveti vodi Crkvu. On doziva na pamet Isusove riječi i djela te uvodi Crkvu u svu istinu (Iv 16, 13). Sada Duh Sveti otkriva sve ono što je vidio i čuo u svojoj objavi sveti Ivan na otoku Patmosu: „Crkva i Duh Sveti kliču svom Zaručniku: „Dođi, Gospodine Isuse!“ (Otk 22,17), a Duh Sveti ispunja ljudsko srce stvarnošću, koje niti oko ne vidje niti uho ne ču. Duh Sveti je drugi Branitelj i on vodi Crkvu k potpunome ujedinjenju s Kristom.
Često mislimo da je Isus izabrao za svoje zastupnike neke duhovne velikane i svece. No, tu se možemo prevariti. Gospodin ih izabire nakon cjelonoćne molitve (Lk 6,12-16). Pretpostavljam da je već tada dobro znao kakvi su i što će još krivo učiniti. Mi iz evanđelja saznajemo da su bili oholi, svadljivi, neki su se među njima znali lako naljutiti. Rekli bismo: „Sve što je ljudsko nije im bilo strano.“ Međutim na njima Isus gradi svoju Crkvu. On sam želi da apostoli u njegovo Ime propovijedaju o blizini Božjeg kraljevstva i čine čudesa.
Isus očekuje od svojih apostola da drže Crkvu na okupu i da svi budu jedno (Iv 17,11). On iznova izabire slabe i nemoćne kako bi hranio svoj narod, svoje tijelo. Ti nemoćnici – svećenici, postaju jaki po Kristovom autoritetu. No, teško je živjeti i svjedočiti u svijetu čiji je knez đavao (Iv 14, 30). Teško je živjeti i svjedočiti u svijetu koji odbija istinu. Isus želi da upoznamo istinu i ona će nas osloboditi (Iv 8, 31-32). Duh Sveti svjedoči za istinu (usp. Iv 15,26) i on podiže danas nove svjedoke koji žive prema Isusovim riječima. Kao što su Isusa progonili, tako će biti i s njegovim učenicima.
Danas svjedoci pobjeđuju krvlju Jaganjčevom i riječima svojega svjedočanstva jer nisu ljubili svoj život (Otk 12,1-12). Riječi autentičnoga svjedoka postaju snažne i izazovne za sve one koji žive u tami smrti grijeha. Svjedoci su i svećenici i laici. No prvenstvo u misiji propovijedanja i brigu za Crkvu imaju biskupi i svećenici. Oni su posebno pozvani biti svjedoci. Prema tome, važnu ulogu u njihovom životu ima Duh Sveti koji se uvijek zauzima za Isusove prijatelje (usp. Iv 15,13 i sl.). Budući da je svaki vjernik laik dio svetoga, kraljevskog i svećeničkog naroda i on je pozvan svjedočiti. Prorok Jeremija upozorava da potpuna predanost Bogu izaziva čak i kod prijatelja nerazumijevanje i prezir. Međutim, svjedoka iznova raduje činjenica da je Jahve s njim (Jr 20,10-13). Onaj koji vjeruje je čist. Njegovu savjest čisti Duh Sveti (Iv 15,23). On hoda u svjetlu da se razotkriju djela tame (Iv 3,18-21).
Mi smo Isusovi svjedoci i zato nas on bodri da se ne bojimo ljudskoga prezira, tuđeg pogleda, omalovažavanja, ogovaranja, podmetanja i klevetanja jer smo ohrabreni Duhom Svetim. Protiv te Snage ništa ne može ljudski jezik, niti sila zla. Bog uvijek stoji na strani svojeg učenika – svjedoka. Evanđelist je čak zapisao Isusove riječi da nam neće pasti ni jedna vlas s glave jer je Otac svaku izbrojio. Ne bojte se! Ljudi mogu nauditi samo tijelu jer im je ono dostupno, ali nam ne mogu ugrabiti život u punini i potpunu radost (Iv 14,11). Zato neka nam Isusove riječi odjekuju u srcu: „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.“
Teško će tko biti Isusovim svjedokom ako zaboravi na svoju dušu, odnosno ako zaboravi da ovisi o Bogu i preuzme sve u svoje ruke. Zato smo pozvani stalno hodati u Božjoj prisutnosti. Redovito primanje Kristova tijela i čitanje njegove riječi osigurava nam iznova potpunu obnovu izgubljene snage. Čuvajmo se zavodljivosti ovoga svijeta: požude očiju, požude tijela i oholosti života.
Pater Arek Krasicki, Družba Duha Svetoga, Osijek