Plava crta
Utorak, 3.02.2015.

Facebook Facebook

Share
Like

Na internetu sam našao svjedočanstvo patera Stanislava, misionara Presvetog Srca Isusova. U jednu je mesnicu u Luxembourgu ušla siromašna žena tražeći komad mesa. Mesar i zaštitar iritantno su gledali ženu. Vlasnik je upitao koliko će ona platiti. Na to je rekla da nema novaca, no da će prikazati sv. Misu za njega.Dvojica su bezbožnika imali priliku za ismijavanje. Žena ode i nakon određenog vremena vrati se u trgovinu s papirom u ruci na kojem je pisalo: „Prikazala sam za vas sv. Misu“. Na to mesar reče: koliko je težak papirić, toliko ćeš dobiti  mesa. Papir je stavio na jednu stranu vage, dok je s druge stavljao meso, ali vaga se nije pomakla ni za gram. To je jako zbunilo mesara. Tada je shvatio da se s Bogom ne može igrati. To je bio trenutak njegova obraćenja. Žena je svaki dan dobivala besplatno meso koje se ne može usporediti sa snagom svete Mise. O svemu svjedoči zaštitar trgovine, koji se također obratio, a njegov je sin upravo pater Stanislav.

Nažalost ljudi ne shvaćaju što sv. Misa jest. Pogledajte samo kako se ponašaju prije svete Mise: razgovaraju, smiju se glasno, ometaju druge. Čini se kao da nemaju svijesti da je Isus Krist prisutan u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Malo mi je žao što i moji kateheti nisu probudili u meni čežnju za euharistijom, za klanjanjem. Ali, Bog je postavio na mom putu predivnog svećenika koji je jako volio Kristovo tijelo. Njegova jednostavnost i molitva srca potakle su me na još veću vjeru. Tek je onda započelo moje prijateljevanje s euharistijskim Isusom. Potrebno je bilo moje probuđenje, znanje i otvoreno srce. Sve je do tada to bila gorka obveza. Danas s oduševljenjem izgovaram Isusove riječi ovo je moje tijelo, ovo je moja Krv. To su riječi koje nam je prenio sv. Pavao (1 Kor 11, 32). On ih je naučio od samoga Isusa. Moje oduševljenje dolazi po osobnoj molitvi i po primjeru svetaca svećenika, koji su svojim pogledom u Presveti Oltarski Sakrament, po svojoj ljubavi prema euharistijskom Isusu raspalili žar i želju za Gospodinom.

 Papa je 2007. godine uvrstio bl. Ivana Merza među 18 najvećih svetaca Crkve kao uzora štovanja Euharistije. Za njega je Euharistija svrha i zadnji uzrok svjedočanstva. On je smisao svoga života pronašao u maloj Hostiji. Merčeva je želja bilo potpuno ujedinjenje s Isusom u euharistiji. I papa Benedikt kaže da mu se svaki dan moli i traži njegov zagovor i time ga potiče, kako sami možemo zaključiti, na još dublje proživljavanje sv. Mise. Neka i za nas Ivan Merz postane autentičan svjedok oduševljenja i proživljavanja sv. Mise. Jako me je oduševila Merčeva rečenica: „Euharistija je oganj koji spaljuje hrđu naših grijeha.“ Kao mladić svaki sam dan išao na svetu Misu. Dogodilo se upravo to o čemu govori Ivan Merz. Bog je u Isusu Kristu vatrom svoje ljubavi spalio hrđu mojih grijeha.

Za Ivanom Merzom, koji jasno pokazuje na Isusa Krista kao mlado sunce s visine, mogu ići samo hrabri mladi planinari jer je Merz poput blještavog vrhunca, koji se može otkriti s oduševljenjem. Želio bih da, kao što se Merz potpuno pretvorio u oduševljenje za Euharistiju, tako da svatko od vas iz svoga srca ispušta svakodnevnu čežnju za svetom Misom. U Euharistiji je Bog najprisutniji. Tu se čovjek nikako ne može zabuniti u njegovu prisutnost, veli blaženik. On nam daje svoje tijelo iz nesebične ljubavi. Ivan  bi se po svojoj čežnji tako uživio u svetu Misu da je zbilja mistički osjećao pretvorbu: kada su obični kruh i vino postajali Kristovo Tijelo i Krv, dakle živi Isus Krist. Zato je shvatio da je Pričest – potpuno ujedinjenje s Kristom – izvor života. Nakon svake Mise i sv. Pričesti velika je radost ulazila u Ivanovo srce.

Utisnimo si u srce želju za blagovanjem Kristova tijela jer Bog voli više, nego itko drugi. Sjedinjenje s Kristom ulijeva snagu za nove bitke i borbe. Jedna pravedna duša može zadobiti oproštenje za tisuću grešnika – sv. Margareta Marija Alacoque. Kada vidiš svećenika za oltarom, tada vidiš ruku svećenika nevidljivo produženu – Ivan Zlatousti. Lakše bi bilo da svijet postoji bez sunca nego bez svete Mise. Toliko je vatra Euharistije značila za Merza.

DODATAK

 

 

Sotonina izjava tijekom egzorcizma – napisao talijanski egzorcist Pellegrino Ernetti:

 

1) Ispovijed – kojeg li glupog iznašašća:

Koliko mi zla zadaje… čini da trpim… Krv onog vašeg lažnog Boga… ta Krv koja me gnječi… uništava… pere vaše duše i čini da bježim… (strašno plačno zavijanje!)… Ta Krv, ta Krv… to je moja najstrašnija muka… ali sam ipak našao svećenike koji više ne vjeruju u ispovijed i šalju kršćane da u grijehu prime onog krivog Boga… Dobro, dobro… izvrsni su… Koliko li svetogrđa time postižem!

2) Gozba (sv. Misa) na kojoj blagujete Tijelo i Krv onog Raspetoga, kojeg sam ja ubio… Tu se nalazim razoružan… Nemam više snage za borbu… Oni koji se hrane tim Tijelom i koji piju tu Krv postaju veoma snažni protiv mene, postaju nepobjedivi pred mojim lukavim zavođenjima i napastovanjima; izgledaju različiti od ostalih, kao da imaju neko posebno svjetlo i veoma brzo shvaćanje…; odmah me prepoznaju i udaljuju se od mene i tjeraju me kao da sam pas… Kakve li žalosti i boli imati posla s tim kanibalima… (jauci plača!)… Ali ja ih divlje progonim… i toliki idu blagovati tu Hostiju u grijehu… Hahaha! Kojeg li zadovoljstva… kojeg li veselja… Mrze svoga Boga i blaguju ga, hahaha! To je moja pobjeda… pobjeda… hura… hura!

3) Klanjanje komadu kruha/=Euharistiji/:

Kako su bezumni oni koji gube sate i sate, danju i noću, na koljenima, klanjajući se komadiću kruha skrivenom u kutijici na oltaru, od onog vašeg krivog Boga! (Misli se na sat klanjanja.) Koliko me razbješnjuju te osobe! Uništavaju mi sva djela koja postižem po tolikim svetogrđima, kršćana, svećenika, redovnica i biskupa… Koliko li svetogrđa trajno žanjem… to je moja neprestana pobjeda… Ali kolike li boli… kolikog li bijesa… ta nerazumna klanjanja!

 p. Arek Krasicki, CSSp, Osijek | duhos.com

Utorak, 3.02.2015.
Facebook Facebook
Share
Like

Povezani članci

Plava crta
Ovaj članak nema povezanih članaka

Odgovori

DUHOVNOST OSJEČKIH STUDENATA
crta
Misija DUHOS-a je unošenje oduševljenja zdrave kršćanske duhovnosti na Sveučilište J.J. Strossmayera, promičiću vjeru i znanje kao dvije komplementarne dimezije, te duhovnost u svim aspektima suvremenog studentskog i svakodnevnog života.