Biti u orlovskim krilima(Mt 9,36 – 10,8)

Dok se čita odlomak o izboru apostola može se steći uvjerenje da je riječ o posebnim ljudima, koji koriste božansku moć. Liječe, izganjaju zloduhe, oslobađaju, čine čudesa. Dvanaestoricu šalje Isus. Oni kreću u pobjednički boj kroz opasnosti svijeta i sve mogu nadvladati. Imam pomalo dojam da upravo na takav način većina slušatelja shvaća poslanje apostola. Takvo shvaćanje dovodi nas do zaključka nerealnosti apostola. Ma tko zna jesu li takvi uopće postojali jer sigurno oni nisu proživljavali poteškoće kroz koje mi prolazimo. Tako i priče o Isusovu zatajenju i izdaji, osim Judine, padaju u sjenu i ne shvaćamo ih ozbiljno. Naučili smo reći: To su oni veliki apostoli. Bili su bez grijeha. Veliki su oni. Susretali su se s Isusom.
Nasuprot tome svemu sveti Pavao čini revolucionaran zamah. Njemu je stid zbog svojega ponašanja. On je proganjao Crkvu. Ubijao je Isusove učenike. On za sebe kaže da je veliki grješnik i nedonošče. Nije se želio uspoređivati s apostolima iako je sam bio apostol. Međutim, on je susreo Uskrslog i shvatio je što ustvari svetost i veličina čovjeka jesu. Dakle, ništa ne znače spektakularna djela. Čudesa su ništa. Ničemu ne služi ne poznavanje straha i tjeskobe. Ništa ne znači pobožnost i život pun vrlina. Ništa to ne znači jer je Krist umro za nas! Isus Krist je umro za nas još dok smo bili grješnici (Rim 5,6-11). Upravo je to najradosnija vijest u cijelom svemiru. Pavao se uvjerio u riječ opravdanje koje mu je Isus darovao. Pavao je živio opravdanje kao najveću milost svoga poslanja. On je dobro znao što znači da su grijesi oprošteni. Znao je da su grijesi oprošteni još tada kada se ni ne misli na obraćenje. Nismo mi sveti nego Krist koji se nije sustezao darovati svoj život za nas dok smo bili grješni.
Nije uopće ništa važno što možemo učiniti, kakva čudesa izvesti. Nije važno ima li tko dar proroštva ili molitve u jezicima ili liječenja. Nije važno pripada li tko nekoj pobožnoj grupi koja se okuplja radi pobožnosti i svetosti. To nema nikakvog značenja. Jedino što znači je činjenica da smo Božja svojina. Mi pripadamo Ocu koji nas je opravdao po svome Sinu Isusu Kristu dok smo bili u verigama zla. Bog je već tada za tebe i za mene rekao: Vi ćete mi biti predraga svojina (Izl 19,2-6). Samo Božja riječ i obećanje ima značenje. Očeva briga i blizina izražava se u antropomorfizmu: Nosio sam vas na orlovskim krilima. Tako se Bog brine za čovjeka da ga nosi poput orla koji u svojim pandžama nosi i čuva mladunčad visoko od svih.
Značenje ima samo Kristova krv koja nas je posvetila. Po njegovoj krvi imamo pristup Ocu. Postajemo veliki, ne po tome što možemo dugo moliti i činiti čudesa ili propovijedati u beskraj, nego po tome što smo izabrani i opravdani. Nemojmo biti ljubomorni na apostole koji su osobno kontaktirali s Isusom jer mi to isto možemo.
Opravdani smo svi, ali spasenje ovisi o pojedincu hoće li on prihvatiti tu milost. Zamislite da ste dobili na nagradnoj igri ulaznice u HNK-a na jednu predivnu predstavu. Trebate ih podignuti na kiosku na drugoj strani trga. Ali, na putu susrećete prijatelja. Možete ostati s njim na druženju ili otići po ulaznice.
p. Arek Krasicki CSSp