O dosadnoj svadbi (Mt 25,1-13)

Ljudi često uživaju u svadbenoj zabavi. To je lijepo. Neki se manje-više opiru odlasku, ali kad već odu onda potpuno uživaju. Svadba bi trebala ujediniti dvije nove obitelji. Tu je prilika i za upoznati nove ljude. Veliki je broj mladih, koji su se upoznali u svatovima, kasnije sklopilo ženidbeni savez. Svaka zemlja ima svoje popratne svadbene običaje koji nisu liturgijski. Svima je poznata „lažna mlada“ i još štošta, sve ovisi o kraju u kome se nalazite. Židovski svadbeni običaji su drugačiji od naših, ali njihov, ponajprije, liturgijski okvir ima za nas duboko značenje. Djeveruše su dočekivale mladoženju s kojim bi otišle kod zaručnice. Tu bi buduća punica skinula veo s lica mladenke i tako je predala muškarcu. Kako god bilo, samo vjenčanje, a onda i svadba, uvijek je nešto najradosnije i najljepše. Svi su radosni i sretni –bar bi tako trebalo biti.
Isus govoreći o svojem kraljevstvu koristi upravo sliku svadbe i u tome rabi židovski običaj dočekivanja zaručnika. Deset djevojaka dočekuje mladoženju. Ali, izgleda da je taj mladoženja poseban. Kasni na svoju svadbu. Inače nastupa nervoza kada netko kasni, osobito u toliko važnom danu. Međutim, ovdje se nitko ne buni. Od tog silnog čekanja sve su djevojke zaspale. Ljudi, već ta situacija je neobična. To moraju biti neki neobični svatovi na kojima ljudi spavaju. A možda im je bilo dosadno?
Pet djevojaka bilo je jako razboritih. Ponijele su sa sobom ulje. Njih Isus naziva mudrima. Drugih pet bile su glupe jer nisu ponijele sa sobom ulja u svjetiljci. Nitko od njih nije znano da će zaručnik kasniti. Normalno je, dakle, bilo da ne treba nositi sa sobom previše ulja. Ali, mudre kao da su to predvidjele, dok glupe nisu. Da, jedne su mudre, dok su druge glupe!
Crkveni oci stoljećima su pokušavali protumačiti tu netipičnu svadbenu sliku. U simbolu ulja vidjeli su vjeru. Neki drugi među njima ulje su protumačili kao mudrost. A još ini vide u njemu djelovanje Duha Svetoga. Tko je mudar, a tko je glup u tim „dosadnim“ svatovima? Zaručnik je sam Isus. Mudar je taj tko vjeruje da je Isus Krist. On sudjeluje s Duhom Svetim. Glup čovjek je taj koji odbacuje Zaručnika.
Glupe djevojke izgubile su veliku šansu vidjeti zaručnika. Nisu mogle više ući na svadbu. Odudarale bi bez upaljene svjetiljke u svečanoj povorci od drugih djevojaka. Ali, izgubile su još i šansu da upoznaju druge momke, koji bi mogli postati njihovi muževi. To znači da su upropastile svoje životne šanse.
Kako god bilo to je priča o nama. I mi očekujemo ponovni dolazak Isusa. Vrijeme se bliži. Mi kažemo dosadno je! U nama se događa ista stvarnost, mudre djevojke i glupe bore se u nama. Jedne kažu bdij, moli, budi svet dok druge odobravaju sve suprotno. Često simbol sna se uspoređuje s grijehom. Život u grijehu oduzima šansu vječne i svakodnevne radosti. Pospanost isključuje iz zajedništva. Postaje zaprekom djelovanja Duha Svetoga. Uništava vjeru. Svatko će priznati da je ta borba vrlo naporna. Mi želimo biti dobri, ali kao da ne uspijevamo. Sve nam tako mučno dolazi. Ima dobrih dana, ali prevladavaju crni dani, kao da su svadbena vrata zatvorena pred nosom.
Zanimljiva je u tom tekstu jedna grčka riječ: kosmeo koja znači srediti, prirediti. To je taj trenutak kada Zaručnik dolazi a djevojke moraju upaliti lampe, odnosno spremiti ih za upaliti. Riječ kosmeo vrlo nam je bliska. Od toga dolazi poznata riječ kozmetika. Drage gospođe i gospodične, vi to jako dobro poznate. Usavršujete svoje tijelo kozmetikom. Ali, to nam se isto događa i u duhovnom životu. Stavljamo na sebe kozmetiku da se ne vidi slabost, da se ne prizna grijeh. Pogledajmo samo kako mi izgledamo dok očekujemo svakodnevni Isusov dolazak. Gledam sebe, zavirujem i prodirem u najdublje tajne svoga života. Gledam svoje ispovijedi. Pitam se koliko sam iskren pred Gospodinom? Tako često želim savršeno ispasti pred ispovjednikom. Rabim duhovnu diplomaciju. Teško je priznati pogrešku, grijeh, kao da želim malo čovještva na svojoj strani. Čista kozmetika! Kažem: a događa se, i drugi tako rade. Upravo tada stavljamo kozmetiku na sebe. Ne želim se otkriti. Ali, to nije stvar između mene i ispovjednika nego između mene i Boga.
Neka nam ovaj odlomak donese radost i sreću. Zapitajmo se koliko sam iskren pred Bogom? Kako se spremam za vječnu svadbu? Možda još uvijek misliš da je sve to dosadno i ne vrijedi čekati?
Pater Arek Krasicki, CSSp