O ljubavi koja prekoračuje osjećaj (Mt 22,34-40)

U Matejevom evanđelju iz svih strana iskače Isusova poruka o ljubavi. Možda je ponekad malo prikrivena, ali osjetljivo srce može je prepoznati. Ljubav prema Bogu i bližnjemu je centar Radosne vijesti. Bez ljubavi Radosna bi vijest bila tužna vijest o bespomoćnosti i odbačenosti. Međutim, ljubav je na djelu. Drugo ime za Ljubav je Bog.
Dok su farizeji i pismoznanci slušali Isusove riječi o ljubavi prema Bogu i bližnjemu sigurno su se morali dobro udarati u glavu i misliti: Što ovaj govori. Isus ih je potpuno iznenadio jer je ujednačio važnost ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Oni su dobro znali da postoji prva zapovijed: Ljubiti Boga, ali još uz to i bližnjega, to je previše. No možda prema nekim starozavjetnim naredbama malo pomoći neprijatelju u nevolji, pružiti nešto za jesti i popiti, pomoći nepoznatom na putu, ali ljubiti bližnjega, to prerasta sve. Zbog riječi o ljubavi Isus će platiti životom.
Za farizeje i pismoznance ispunjavanje Zakona bio je jedini način postizanja Božjeg kraljevstva. To znači da čim su bili savršeniji u ispunjavanju zabrana i obrednih propisa time su postizali svetost. Praktički, jedino vanjski znakovi imali su težinu. Ono što se događalo unutra, u srcu, uopće nije imalo značenja. Tako nisu osjećali potrebu za ljubavlju prema tuđim ljudima, bližnjima su smatrali samo svoje najbliže i susjede. Međutim, ispunjenje Zakona je ljubav.
Ljudska pokvarenost i gubitak osjećaja za ljubav dolazi nakon prvog grijeha. Đavao je ljudima predstavio Boga kao nekog tko ne ljubi. Posvađao je i razdijelio dvoje ljudi. Od tog trenutka teško je ljubiti. Mnogi su ranjeni zbog onog što ljubav nije. Kako do istinite ljubavi? Kako ljubiti Boga i bližnjega?
Nitko nema veće ljubavi od one kada se polaže svoj život za druge. U sveučilišnoj kapelici na zidu nalazi se križ na kojem su Isusove ruke usmjerene jedna prema nebu a druga u stranu. To me podsjeća na putokaz ljubavi prema Bogu i prema bližnjima. Ljubav Boga i bližnjega povezuje se uvijek s drugom osobom. Presveto Trojstvo je zajedništvo osoba. Tako je i čovjek stvoren za ljubav prema Bogu i prema bližnjima.
Sve što god ćemo učiniti najmanjem bratu to ćemo učiniti Isusu (usp. Mt 25,40). Duhovnjaci opisuju viziju suda pred vratima neba. To će biti tako da ćeš čuti glas i pitanje: Je li volio ili nije? Naravno ti nećeš odgovarati nego će tvoji bližnji odgovarati: tvoj supružnik, tvoja djeca, tvoji roditelji, tvoji radnici, tvoji župljani.
Iznova mi na pamet dolazi film Greben spašenih. Vojnik koji je bio prezren od sviju i shvaćen kao najslabija karika izvukao je u ime ljubavi prema Bogu i bližnjima većinu ranjenika s bojišta. Snagu je crpio iz molitve. Išao je bez oružja ali sa srcem. Svaki put kao motivaciju rekao bi si: Daj Bože da spasim još jednoga.
Možda i dalje misliš da je teško ljubiti bližnjega. Boga još nekako ljubimo, ali bližnjega ne baš. Moguće da kažeš za sebe ne sposoban sam, ja sam najslabija karika. Teško ljubiti onoga koji izaziva i kida živac. Možda kada ti je najteže i kada sve su tvoje snage pri kraju, upravo tada, takav umoran i iscrpljen, pogledaj Isusov križ i njegove ruke i reci mu: Isuse daj da ga ljubim kao što ti ljubiš. Nauči me tako ljubiti. Tada kada ti je najteže i ne dobivaš odgovora učiš uistinu ljubiti. To je umiranje sebi. Majka koja brižno čuva svoje dijete i noćima ne spava u svojoj glavi ima svakakve misli prema svom djetetu. No, ona svoje dijete ljubi i voli. Dok gledamo Isusov križ molimo za ljubav koja se izlijeva i u svakoj euharistiji. Bez obzira na to da nas je netko odbacio, ismijao, obrukao, recimo: Isuse daj da ga ljubim.
pater Arek Krasicki, CSSp