Što znači oprostiti? Oprostiti ne znači srediti svoje emocije. To nije osjećaj: Haj dobro prošlo je, to već imam za sobom i sada osjećam nekontroliranu lagodu u svom tijelu, kao neku pozitivnu energiju. To nije oprost! Iako mnogi čekaju da konfrontacija s drugim što prije prođe i negativna energija nestane, ali to nije oprost.
Što znači, dakle, oprostiti? Oprostiti nekome znači dozvoliti mu da ode bez pravednosti! Pazite, ovo je revolucija! Opraštaš tada kada dozvoljavaš onomu koji te je povrijedio otići bez naplate. To znači bez pravednosti. Ti jednostavno opraštaš tada kada dozvoliš otići toj osobi bez tvoje pravednosti i zadovoljštine prepuštajući ju Bogu, milosrdnom sucu. Ovaj odlazak ne znači zaborav, nego sloboda kretanja. Mi smo naučili odmah pravedno naplatiti drugome. Činimo to kroz ljutnju, grube riječi, da ne kažem ručno obračunavanje pravednosti. U tvojoj slobodi jednostavno kažeš svome krivcu: Slobodan si, ja od tebe ništa ne tražim. Bog je jedini pravedan i milosrdan sudac. Sirah nas poučava: „Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa kad budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti. Ako čovjek goji mržnju na drugoga, kako može od Gospodina tražiti ozdravljenje“. (usp. Sir 27,30).
Naš je problem u tome da se često bojimo da će Bog oprostiti našem krivcu. Tako, na primjer, Jona nije želio da Bog oprosti grijehe Ninivljanima. Oprost je dugačak proces. No, to je ispit naše slobode i ljubavi. Svaki put kada pokušavamo pravedno naplatit našem krivcu mi ustvari pokazujemo da smo zarobljeni i vezani na njega kao što je pas vezan lancem za kućicu. Oslobodimo se od svih zahtjeva pravednosti prema drugima.
Evanđeoska priča o milosrdnom kralju koji oprašta dugovanje svome sluzi je priča o nama. Milosrdni kralj je sam Bog. Sluga kojemu je sve darovano je svatko od nas. U priči se pojavljuje još jedan lik, to je dužnik dužnika kojemu je sve oprošteno. I tu nastaje cijela zbrka. Onaj kojemu je dug oprošten ne želi oprostiti duga svome dužniku. Zar se to i nama ne događa? Bog nam je sve oprostio dok smo bili grješnici, a mi?
Zaduženje kraljeva sluge iznosi 10 tisuća talenata. Jedan talenat je jednako 34 kg zlata to jest otprilike milijun i 890 tisuća kuna, a sada puta 10 tisuća, znači: 19 milijardi kuna. Njegov drug mu je dugovao 100 denara jednako 3,6 kilograma srebra, to znači 10.800 kuna. Odnos je dakle 0,000056.
Zašto sluga nije oprostio svojem dužniku? Jer nije osjetio oprost. On je prije svega okrivio kralja da nije strpljiv! Imaj strpljenja sa mnom, pa ću ti vratiti. On se pravi žrtva. Kaže da ako bi kralj imao strpljenja onda bi mu sve vratio. Što radi kralj? Kralj ga oslobađa! Pušta ga bez pravednosti. Ne očekuje da mu vrati novac. No taj sluga ne osjeća njegovu dobrotu. On se pravi žrtvom i napada svojeg druga. Prebacuje krivicu na njega.
U Isusovoj prispodobi glavna tema nije novac, nego oprost. Kršćani nisu perfekcionisti ili neki čistunci koji se nikada neće ogriješit. Grješni smo i slabi. „I pravednik sagriješi sedam puta po danu“ (Izr 24,16). Zato je opraštanje iznova izazovno. Ono neće prestati s jednim slučajem i nikada se više neće ponoviti, nego svakog dana će početi proces praštanja. Isusove riječi nisu nam možda do kraja sasvim jasne. Svaki Židov ih shvaća jednoznačno. Oprostiti sedamdeset puta sedam, znači uvijek opraštati.
Sloboda nam omogućava da postanemo poput kralja koji oprašta bezuvjetno i bez pravednosti. Na to smo pozvani svakog dana. Oprosti!
pater Arek Krasicki, CSSp