Što ima poniznost s prstima? Ima i to jako puno! Svi imamo želju postati netko drugi u odnosu na ono što jesmo. Želimo bit pametniji, ljepši, mršaviji, ugledniji u društvu. Imamo problem jer se ne sviđamo sami sebi. Uvijek nam nešto nedostaje iako sami ne znamo što. Što više nosimo u sebi povreda, određenih kompleksa, tim više oponašamo druge i nismo mi. To je strašno i pod hitno treba to promijeniti. Bog nas ljubi takve kavi jesmo. To ne znači da sada ništa više ne moramo na sebi raditi jer je sve uredu, nego ne trebamo nikoga oponašati kako bismo zavoljeli sebe ili kako bismo se još više Bogu sviđali. U oponašanju drugih postajemo glumci poput farizeja.
Naša gluma postaje perfidna, a to je hipokrizija. Tada nestaje poniznost. Započinje beskrajna utrka: tko prvi, tko bolji, samo naprijed bez glave i razuma. Nestaje poniznost.
Tko je čovjek ponizan? Ponekad i s tim imamo problema. I tu ima glume. Govoreći o poniznom čovjeku dolazi mi na pamet jedna usporedba kojom se služi jedan poljski dominikanac. Ponizan je čovjek taj koji se ne penje na prste! Poznato nam je to! Mali rastom hoteći biti veći često glume da su narasli i pozirajući na slici staju na prste. Da, to je smiješno, ali treba to prihvatiti. Ponizan čovjek je taj koji se ne penje na prste, koji ne glumi da je bolji, nego jest takav kakav jest. Iako u njemu ima puno nesavršenosti, on nikoga drugoga ne glumi.
Kiša kada pada na vrhove planina silazi dolje prema stjenovitim urezima i usjeklinama. Voda nikada ne ostaje na vrhu. Prelijeva se na niža mjesta. Slično je u našim životima. Ako si vrh planine, bar takvog glumiš, onda Božja milost poput vode jednostavno nastavlja svojim tijekom. Ako si na dnu i osjećaš se poput usjekline koja izražava tvoje stanje slabosti i nesavršenosti, upravo ondje voda, odnosno Božja milost će se zadržati.
Poniznost znači primiti svoju slabost i nesavršenost bez glume da si netko drugi. Samo srce ponizno vapi Gospodinu za autentičnom promjenom. Božja milost oslobađa hipokrizije. Možemo bez penjanja na prste. Svatko je od nas Bogu mio, ljubljeno dijete ljubavi.
Božja milost iznova usavršuje ponizne. Možda misliš da si neuspješan i da ne pripadaš niti ovoj zajednici niti pristaješ svojoj obitelji jer su tvoja braća i sestre bolji od tebe. Znaj da to nije istina. Dozvoli Božjoj milosti da te natapa. Što imaju prsti s poniznošću? Upravo to, nemoj se penjati na prste jer tada to nisi ti.
pater Arek Krasicki, CSSp