Jesam li prihvatio Božje prijateljstvo?
Budući kako je u današnjem vremenu većina od nas prisutna na društvenim mrežama tako sam došao do jedne misli za vrijeme boravka na Facebooku dok sam gledao naslovnu stranicu. Naime listajući po naslovnici naiđem na prijedloge prijateljstva. Pošaljem zahtjev i nedugo nakon toga dobijem obavijest kako je ta i ta osoba prihvatila moje prijateljstvo.
Upravo me to potaknulo da progovorim o tome jesam li prihvatio Božje prijateljstvo? Je li Bog dobio obavijest kako sam prihvatio njegovo prijateljstvo? Nalazimo se na početku akademske godine. Stupamo u nove kontakte, s novim ljudima, susrećemo mnoge osobe u svome životu i šaljemo im zahtjeve kako bi nas prihvatili i kako bismo bili zajedno s njima povezani, ali nismo samo mi oni koji šaljemo zahtjeve, nego smo i oni koji i primamo. Ono što mi se možda pojavljuje kao pitanje jest slijedeće: je li mi možda Bog poslao zahtjev? Postoji li u mojim zahtjevima i ime Isus Krist? Želim li se s njime povezati? Želimo li s njime razgovarati?
Možda u svome životu još nisam upoznao Boga koji me ljubi i koji me treba. Možda sam čak čuo za nekog Boga koji me želi uvesti u avanturu života, ali se bojim. Možda me ružne misli odvraćaju od pravog smisla i poimanja života i tako me dovodi do iskrivljene slike o Bogu.
Zbog toga je potrebno malo zastati i razmisliti o onome što nam se govori, što ili koga susrećemo. U našim životima, kada gledamo dnevnik, čitamo novinske članke, često nam se prezentiraju samo one loše vijesti. Vijesti s kojima ćemo misliti kako svijet propada i kako više nema ništa lijepo zbog čega bi imalo smisla živjeti. Ima li nešto lijepo u današnjem svijetu ili je, zaista, sve tako crno? Vjerujem kako svatko od nas, kada bi se malo bolje zamislio i zastao pred svojim životom, ipak može pronaći puno lijepih stvari koje možda ne uočavamo na prvu. Prva lijepa stvar koja mi se dogodila jest ta da sam jutros otvorio svoje oči i ugledao svjetlost dana. Tu sam primio još jedan dan svojega života na dar. Bog mi je darovao jedan novi dan u kojemu mogu učiniti nešto dobro. O kad bismo samo cijenili dar života koji je tako ugrožen u današnjem vremenu.
Drugo što već mogu prepoznati kao lijepu stvar u svome životu jest ta da ovaj dan započnem s osmjehom na licu. Zamislimo si događaj kada smo se susreli s osobom koja nam se osmjehnula i uputila osmijeh. Zar ne da nam je oko srca bila jedna toplina i dragost? Zar ne da nam je ta osoba odmah uljepšala dan? Koliko li nam je samo potrebno vidjeti nasmiješenoga čovjeka? Upravo taj nasmiješen čovjek mogu biti i ja. Onaj čovjek koji će svoj osmijeh uputiti nekome i tako mu uljepšati dan.
Idemo li dalje u traženje onoga dobroga u svome životu vjerojatno ćemo naići na ljubav svojih najmilijih i evo nam još jedan dar koji nam je Bog darovao za vrijeme našega života. Koliko li sam puta svojim roditeljima zahvalio na tome što su me donijeli na svijet? Koliko puta sam im rekao: majko, oče, hvala vam što se brinete za mene? Što se trudite i mučite kako bih ja mogao studirati kako bih danas-sutra postao dobar čovjek?
Uz sve to susretat ću ljude u svojemu životu koji će me oduševljavati svojom dobrotom i srdačnošću. Ljude koje ću željeti upoznati, s kojima ću poželjeti biti prijatelj. Kroz sve to vidim divan primjer božanske ljubavi. Božja ljubav očituje nam se u malim stvarima. I onda, kada shvatim kako je Bog onaj koji je meni darovao svijet, kako je Bog mene stvorio iz ljubavi i za ljubav, kako se brinem za stvoreno, tada ću i sam poželjeti biti Njegovim prijateljem. No, možda ja želim biti Njegov prijatelj, ali želi li On biti moj? Trebam li se bojati kako mi Bog neće prihvatiti prijateljstvo?
Bog, dragi mladi čovječe, nikada ne odbija. U konačnici On je Onaj koji ti je već poslao zahtjev. Bog je, zaista, poslao zahtjev za prijateljevanje sa mnom već u majčinoj utrobi, kada me u krilu majčinu satkao, kako bi rekao naš prorok Jeremija da djeluje u današnjem vremenu. Božja čežnja da prihvatim Njegov zahtjev produbila se mojim krštenjem i ona se uvijek iznova produbljuje kada mi udjeljuje milost svojih sakramenata. Možda sam u svojemu životu zauzeo stav kako ću staviti Božji zahtjev na čekanje tako što se neću otvoriti milosti koju mi udjeljuje po sakramentima. Možda mislim, kad ostarim onda ću Boga moliti ili se možda bojim kako Bog ne vidi što se to sve događa u mojemu životu.
Božji zahtjev čeka. Bog je Onaj koji ima puno strpljenja i koji nikada neće povući svoj zahtjev prijateljstva od mene. On me uvijek iznova čeka raširenih ruku, poput milosrdnog Oca iz prispodobe. Zastani pred samim sobom. Stani pred Boga i osluškuj poticaje Duha i uvidjet ćeš koliku čežnju Bog ima prema tebi. Ta se čežnja očitovala na križu i u uskrsnom jutru. Odazovi se toj ljubavi i prihvati Božji zahtjev jer tada ćeš imati sve ono što ti je potrebno u tvojemu životu. Tada ćeš imati Onoga koji će čistiti ono što je ružno u tvojemu životu i dovesti te u svjetlo kako bi i ti svijetlio drugima na putu ljubavi.
vlč. Mario Žigman