Kruh koji nije samo za čistunce (Iv 6,41-51)

Ako si umoran i kažeš to više nije za mene. Bože uzmi me k sebi jer više ne uspijevam, znaj da je ovaj evanđeoski odlomak za tebe. Svi bismo htjeli brzo rješenje naših nemogućnosti, ali izgleda kako nećemo se ih osloboditi do kraja života. Do smrti ćemo se nekoga ili nečega bojati, razbijat ćemo glavu kako će to biti, kako će uspjeti djeca, što ćemo jesti prekosutra. Bio bih lažov kad bih rekao Ljudi, vaši problemi će nestati. Ne, to nije istina. Vaši problemi će se nastaviti i dalje, ali postoji rješenje. Nisi ostavljen na cjedilu. Vjeruješ li?
Bog nam daje fantastičnu ponudu, on daje sebe te kaže vidim te svakog dana, prepoznajem tvoj plač i idem dalje s tobom, ali mi mu odgovaramo ne to nije moguće! Bog nam daruje sebe, ali mi govorimo nisam ja dostojan, potraži si Bože nekog drugoga kome želiš pomoći. Naravno, nisi dostojan, nisi bez grijeha. Sve je to istina i zato potreban ti je Bog. Poznam ljude koji iako nisu teško sagriješili ne idu na pričest. Možda i ti poznaš nekog takvog? Možda pokraj tebe ima ljudi koji misle da ispovijed samo vrijedi za Uskrs i Božić ili traje samo tjedan dana od nedjelje do subote. Naravno kad se dogodi teški grijeh tu je sakrament ispovijedi.
Prorok Ilija je vrlo zanimljiv lik u kojemu se svatko može pronaći. On je veliki svetac, ali prije svega čovjek poput tebe. On leži u pustinji grma. Njemu se više ne živi. Vapi Bogu: Gospodine, uzmi dušu moju! Drugim riječima: Ja više ne mogu. Ne da mi se više živjeti, slab sam. Još dan prije Ilija je bio pun života. Poubijao je vlastoručno četiristo proroka lažnog boga Baala. Imao je u sebi veliku snagu i izgarao za Gospodina. Na njegovu riječ kiša i oganj silazili su s nebesa. Bio je velik, svi su ga se bojali i u svemu je uspijevao sve dok mu kraljica nije pokazala prst i krenula protiv njega s osvetom zbog ubijenih proroka Baala. Nakon toga Ilija se potpuno uplašio i izgubio volju za sve.
Takav je i naš život. Ponekad bude jako dobro, ali odjednom sve propadne. Možda sada mnogi među nama leže poput Ilije u pustinji ispod nekog grma i vape Gospodinu: Uzmi me odavde. Sve mi je dojadilo.
Bog ne odgovara na Ilijine vapaje nekim velikim govorom kako mi bismo to očekivali, nego šalje svoga anđela. I taj anđeo jednostavno udara („šuta nogom“) Iliju i stavlja pred njega pečeni kruh i vrč vode s riječima: Jedi i pij! Što to znači? Što se želi reći tom gestom? Ne pretjeruj. Vjeruj, bit će sve dobro, nije toliko loše kako misliš. Nemoj se sam nad sobom sažalijevati! Bog zna što treba učiniti. On mu želi poručiti: Prestani Ilija. Ti sve gledaš razumski. Gdje tu ima mjesta za mene? Jedne žene si se uplašio jer ti je prst pokazala i zato se sada sažalijevaš?
Pogledaj i ti očima vjere anđela kraj sebe koji te udara, ali ne zato što te omalovažava, nego zato što se Bog brine za tebe. On ti sam po svome anđelu želi reći: Prestani s tim tvojim samosažaljevanjem! Tvoja situacija je teška, ali ja sam s tobom. Ja ti govorim. Jedi, ustani i idi!
To je upravo ono što mi ne vidimo. Bog nam se približava. Daruje kruh, nudi samoga sebe, a mi mu govorimo NE! Želimo postati sveci ali po našemu, na silu. No, to ne ide tako.
Prorok Ilija prvi put je pojeo kruh i popio vodu, a zatim i dalje nastavio ležati s očajnim srcem i facom. No, kada je primio hranu drugi put krenuo je na put od četrdeset dana sve do Božjeg brda Horeb. I tu je susreo Boga.
Danas u crkvi primamo Kristovo tijelo. Otac nam daruje svoga Sina. Blagujemo Boga koji je kruh istiniti. To je kruh živi, koji daje život svakome tko ga traži. Bog daruje kruh i vino – Kristovo tijelo i krv, ukoliko ne želiš ići sam, nego s njim. Vjeruješ li? Shvaćaš li? Prekini sa žaljenjem nad svojim životom. Kreni jednostavno s Bogom. Iz cijeloga srca moli Gospodina tijekom svake mise da te nahrani, a ti budi s njim potpuno. Neka svaka sveta misa bude za tebe anđeoskim udarcem koji podsjeća na Boga koji ti pruža vrč vode i pečeni kruh. Pričest nije za čistunce. Ona je ponuđena svakome tko prizna Isusa Kristom.