O fijasku i pobjedi ( Iv 6,60-69)

Trebalo je biti drugačije. Mnoštvo ljudi, nekoliko tisuća primilo je riječ. Isus je navijestio da je kruh života koji daje život. Mnogi su iskoristili priliku. Najeli su se i otišli kući. Nisu mogli primiti da im Isus neće više umnožavati kruhove, nego će darovati svoje tijelo. Otišli su svako u svom pravcu. Ostali su samo tek poneki.
I ovaj evanđeoski prizor ne daje nam vjetar u leđa. Svi bi pomislili da će biti nešto veliko i da će se svi oduševiti Isusovim riječima. To nam je tako poznato. Na mnogim područjima ne uspijevamo. Govorimo, ali nas nitko ne sluša, molimo, ali ljudi su postali gluhi, preklinjemo djecu da promijene svoje živote, ali i to je bez uspjeha. Što nam preostaje? Samo dvije stvari: sjesti i plakati te kukati kako je teško ili krenuti dalje. Naravno izbor ovisi o tebi.
Isus nije prekinuo svoje javno djelovanje, nije se slomio zbog samo prividnog neuspjeha iako su mnogi otišli. On i dalje nastavlja nuditi život, nudi svoje tijelo i svoju riječ. Tu ništa nije na silu. Odaberi sam, kako kaže Jošua: Ako vam se ne sviđa služiti Gospodinu, onda danas izaberite kome ćete služiti: idolima ili pak Bogu.
Svi znamo da je teško. Svakodnevni problemi i brige zatamnjuju nam Božju riječ. Lakše nam je povjerovati reklami, nego Bogu. Isus nudi potpuno sebe. On daje sve što čovjek treba. Mi mislimo kako nam je dovoljan običan kruh i mliječni namaz, šunka i vino, ali on kaže i to je potrebno, ali još više od toga trebaš moje tijelo.
Mnogi su propustili tu priliku. Otišli su razočarani Isusovim riječima. Zanimljivo, Ivanovo evanđelje ima najdulje šesto poglavlje koje govori o kruhu života koji mi poistovjećujemo s Riječju, ali i s euharistijom – stvarnom prisutnošću Isusa Krista u komadu kruha. Redak koji govori da su mnogi među učenicima otišli jer više nisu mogli slušati Isusa obilježen je brojem šezdeset i šest. Kad bismo zapisali cijelo mjesto dobivamo broj šesto šezdeset i šest. Je li to slučajno? Ako su odbacili riječi koje su duh i život kome drugome su mogli otići? Moguće da su se kasnije vratili jer su spoznali kako nema drugih istinitih obećanja i da im samo Isus nudi ono što je najvažnije, život vječni.
Možemo poslušati ove riječi i zaboraviti na njih. Tada se događa fijasko u našem srcu, no možemo ih primiti i povjerovati. To je pobjeda. Mnogi su povjerovali i postidjeli se nisu. Pogledaj sam koliko je teško izaći iz okvira navika. Zato se sve događa obrnuto. Sve veće frustracije i nevjera. Tonemo. To je dosta čudno jer je Isus ipak s nama. Problemi će se iznova gomilati, ali s Isusom uvijek iznova stižu nova rješenja jer samo on je Gospodin nemogućih stvari.
Ovaj odlomak zatvara šesto poglavlje. Trebali bismo sjesti malo i iznova osluškivati Isusov govor. Isus govoreći o primanju njegova tijela govori i o riječi. To nisu tek obične riječi. To su riječi koje stvaraju. Kad Isus govori tu sam, onda to jest tako. Kad on kaže da je kruh koji je s neba sišao, onda je tako. I kad kaže da moj Duh koji dolazi po riječi oživljuje, onda je tako. Primajući Kristovo tijelo primaš i Duha koji te oživljuje. Samo ti znaš u kojem se duhovnom stanju nalaziš. Možda si već na dnu, ali za Duha Svetoga to nije problem jer on oživljuje.
Imaš izbor. Imaš slobodnu volju. Bog koji te jako ljubi želi da se spasiš. On tvoj fijasko iznova preokreće u pobjedu.O fijasku i pobjedi
(Iv 6,60-69)
Trebalo je biti drugačije. Mnoštvo ljudi, nekoliko tisuća primilo je riječ. Isus je navijestio da je kruh života koji daje život. Mnogi su iskoristili priliku. Najeli su se i otišli kući. Nisu mogli primiti da im Isus neće više umnožavati kruhove, nego će darovati svoje tijelo. Otišli su svatko u svom pravcu. Ostali su tek poneki.
I ovaj evanđeoski prizor ne daje nam vjetar u leđa. Svi bi pomislili da će biti nešto veliko i da će se svi oduševiti Isusovim riječima. To nam je tako poznato. Na mnogim područjima ne uspijevamo. Govorimo, ali nas nitko ne sluša, molimo, ali ljudi su postali gluhi, preklinjemo djecu da promijene svoje živote, ali i to je bez uspjeha. Što nam preostaje? Samo dvije stvari: sjesti i plakati te kukati kako je teško ili krenuti dalje. Naravno izbor ovisi o tebi.
Isus nije prekinuo svoje javno djelovanje, nije se slomio zbog samo prividnog neuspjeha iako su mnogi otišli. On i dalje nastavlja nuditi život, nudi svoje tijelo i svoju riječ. Tu ništa nije na silu. Odaberi sam, kako kaže Jošua: Ako vam se ne sviđa služiti Gospodinu, onda danas izaberite kome ćete služiti: idolima ili pak Bogu.
Svi znamo da je teško. Svakodnevni problemi i brige zatamnjuju nam Božju riječ. Lakše nam je povjerovati reklami, nego Bogu. Isus nudi potpuno sebe. On daje sve što čovjek treba. Mi mislimo kako nam je dovoljan običan kruh i mliječni namaz, šunka i vino, ali on kaže i to je potrebno, ali još više od toga trebaš moje tijelo.
Mnogi su propustili tu priliku. Otišli su razočarani Isusovim riječima. Zanimljivo, Ivanovo evanđelje ima najdulje šesto poglavlje koje govori o kruhu života koji mi poistovjećujemo s Riječju, ali i s euharistijom – stvarnom prisutnošću Isusa Krista u komadu kruha. Redak koji govori da su mnogi među učenicima otišli jer više nisu mogli slušati Isusa obilježen je brojem šezdeset i šest. Kad bismo zapisali cijelo mjesto dobivamo broj šesto šezdeset i šest. Je li to slučajno? Ako su odbacili riječi koje su duh i život kome drugome su mogli otići? Moguće da su se kasnije vratili jer su spoznali kako nema drugih istinitih obećanja i da im samo Isus nudi ono što je najvažnije, život vječni.
Možemo poslušati ove riječi i zaboraviti na njih. Tada se događa fijasko u našem srcu, no možemo ih primiti i povjerovati. To je pobjeda. Mnogi su povjerovali i postidjeli se nisu. Pogledaj sam koliko je teško izaći iz okvira navika. Zato se sve događa obrnuto. Sve veće frustracije i nevjera. Tonemo. To je dosta čudno jer je Isus ipak s nama. Problemi će se iznova gomilati, ali s Isusom uvijek iznova stižu nova rješenja jer samo on je Gospodin nemogućih stvari.
Ovaj odlomak zatvara šesto poglavlje. Trebali bismo sjesti malo i iznova osluškivati Isusov govor. Isus govoreći o primanju njegova tijela govori i o riječi. To nisu tek obične riječi. To su riječi koje stvaraju. Kad Isus govori tu sam, onda to jest tako. Kad on kaže da je kruh koji je s neba sišao, onda je tako. I kad kaže da moj Duh koji dolazi po riječi oživljuje, onda je tako. Primajući Kristovo tijelo primaš i Duha koji te oživljuje. Samo ti znaš u kojem se duhovnom stanju nalaziš. Možda si već na dnu, ali za Duha Svetoga to nije problem jer on oživljuje.
Imaš izbor. Imaš slobodnu volju. Bog koji te jako ljubi želi da se spasiš. On tvoj fijasko iznova preokreće u pobjedu.