Moguće da je Isus u svome srcu vapio za Tomom koji na dan uskrsnuća nije bio s ostalim apostolima Toma gdje si? To nas podsjeća na vapaj Boga Oca za Adamom. Toma gdje se skrivaš? Motivi Tomina nestanka zauvijek će nam ostati nejasni. Tko zna, možda je otišao negdje u svoj Emaus poput dvojice učenika? Zanimljivo, Emaus znači banje, kupke naše današnje spa resort. Tamo ide čovjek kako bi malo pobjegao iz ovoga svijeta. Tamo se želi odmoriti. Nestati od drugih. Kada je čovjek ispunjen problemima, traži mjesto gdje može biti sam. Upravo Emaus postaje takvo mjesto bjegunstva od svih problema.
Jeste li se ikada pitali zašto nisu nestale rane na Isusovim rukama, nogama i boku? Kad god pogledate sliku Milosrdnog Isusa, vidjet ćete na Isusovim rukama i nogama rane. To je jako upečatljivo. Gotovo ne možete ih zaobići pogledom. Čini se kao da te rane govore. One su poput jedne knjige, pisma, oporuke usmjerene nama i cijelome svijetu. To su rane prouzročene našim grijesima. Rane su znak slomljenog Saveza.
Crkveni oci kažu da su rane ostale zbog posljednjeg suda. Neće nas Isus pitati jesi li učinio ono ili ovo, koliko puta i zašto, s kim i kako to… on će nam pokazati samo svoje rane. Te su rane znak Saveza kojeg je Bog sklopio s Novim Izraelom. To znači i s tobom i sa mnom. To je Novi savez u Kristovoj krvi koji se iznova tiče deset Riječi. Bog u svome Sinu daje nam jamstvo da taj savez održimo. Stari savez uklesan u kamene ploče nije bio napisan u formi imperativa. Moraš! Trebaš! Nego, napisan je u budućem vremenu…Imat ćeš jednog Boga, nećeš ubijati, nećeš sagriješiti bludno, bit ćeš pošten… U tom partnerstvu saveza između Boga i čovjeka nema imperativa. Tu postoji samo Božja želja da postanemo njegovi. To znači, kada te netko pita tko si, tvoj odgovor je Ja sam Kristov, u Kristu sam. Tek tada Savez postaje moguće ispuniti jer ako sam Kristov, neću griješiti zbog ljubavi prema njemu. On mi daje tu milost, on mi daje tu drugu šansu nakon svakoga slijedećeg pada koji se svakako dogodi. No, njegov sam i u njemu mogu sve. Grijeh je rana koju nanosimo Isusu. Jedno je slomiti pravo, a nešto drugo je slomiti nekome srce.
Božje milosrđe je upravo ta stvarnost. Ne bojim se jer mi Bog daruje drugu šansu. Ne trebam se sakrivati i bježati od njega. To je nesporazum ako tako činim. Toma, iako nije bio onog prvog dana zajedno s ostalima zbog svoga puta negdje u neki Emaus, postaje svjedokom Isusovih rana. Samo on ima pravo dotaknuti Isusove rane. To je milost ponuđena svakome. Izaija govori o Kristovim ranama: Urezao sam te u svoje rane (Iz 49,14-16). Shvaćate li to? Znate li što znači urezati? To znači uzeti nešto oštro i nanositi nekome bol na tijelu, veliku bol, sve do krvi. To više nisu kamene ploče. To su Isusove ruke i noge. To je njegov bok, njegovo srce – izvor milosrđa. Netko je usporedio tu biblijsku sliku upravo s pergamenom, penkalom i tintom. Pergamena su Isusovi udovi, njegovo tijelo. Penkala označava čavle i koplje, a tinta Kristovu krv. To je oporuka milosrđa. Svi smo upisani u Isusove ruke. To se ne može zaboraviti. Zastanimo pred tom slikom. Znakovi Isusove muke su dokaz Božje ljubavi prema čovjeku.
Isus nije pitao Tomu gdje si radi osude nego radi opravdanja. Isus preuzima na sebe tvoj grijeh i kad griješiš on kaže ja sam sagriješio, to je moj grijeh. Zato je u njegovim ranama naše zdravlje – to znači vječni život. Dok ne shvatimo što je grijeh, nećemo nikad shvatiti što je Božje milosrđe. Grijeh je smrtni udarac onomu koga ljubim.
Možda više želiš u neki Emaus, odnosno neke banje jer se osjećaš razočaranim jer si naišao na nemoguće stvari. Možda više ne znaš što se s tobom događa. Radiš jedno, ali u svom srcu želiš nešto drugo – to je tipična svakodnevna šizofrenija. Možda si ljut na Boga i na sebe. Možda si ljut na Crkvu. No, to nije razlog da pobjegneš u neke izmišljene kupke, do stvari koje ti ne mogu osigurati život, niti zdravlje koje je samo kratkog vijeka. Što učiniti? Isus je s nama na putu. On lomi za nas svoje tijelo i pokazuje nam svoje rane za život vječni.
Toma je u sebi nosio jedinu želju želim dotaknuti njegovih rana, vjerovat ću. Koja je tvoja želja?
Pater Arek Krasicki