Prijateljstvo – verzija za kršćane (Iv 15, 1-8)

by abuzgo

Svatko ima prijatelje. Jedne poznaje duže, druge kraće. S jednima se viđa češće, s drugima malo rjeđe. No svatko želi imati takve prijatelje da im može reći istinu u oči, a da se oni ne uvrijede.
S prijateljima je tako da treba sjesti, pogledati u oči i riješiti ono što ne valja. Isusove su riječi vrlo jake: Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Parafrazirajući možemo reći: Onaj koji nije u Isusu jednostavno ga nema. I još jedna rečenica: Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Riječ ništa je vrlo zanimljiva jer to nije riječ skoro sve, s mukom, malo, nego uistinu ništa. Mi mislimo da možemo bez Isusa. Čini se da ovaj odlomak pomalo postaje neistinit za nas. Imamo sve veći osjećaj da smo dosadni jedni drugima, da sve možemo sami. Mrtvi smo ili bolje reći jedva dišemo. Nešto u nama pomalo gori – tinja tek tako – životarimo. Učinimo nešto da se to promijeni i da bude drugačije. Isus je za nas pripremio doslovce sve. On nam sve daje i mi ništa ne moramo činiti sami.
Samo prijatelji mogu tako razgovarati. Mi ne želimo kršćanstvo tek tako, tako na pola, nešto s mukom od sakramenta do sakramenta. Kada ćemo ući u takvu relaciju s Bogom da mu dozvolimo da On bude sav u nama i da nas nosi na ramenima? Suprotno, ostaje samo pokazati Bogu leđa jer kršćanin nije kršćanin ako je tu samo poradi krizme i vjenčanja.
Istina, ima divnih ljudi koji nisu kršćani, koji ne vjeruju u Isusa Krista, ne vjeruju u Boga. Ima i nas koji se zovemo kršćani, ali mislimo da neke stvari dolaze isključivo od nas, a Isus najbolje neka bude u crkvi, u nekoj klupi ispod kora. Možemo mi to sami! Zašto mi mislimo da to možemo sami? Zato što Bog Isus Krist je toliko dobar. Svaki plod koji donosimo, On je pripremio. To da si dobar je Isusov plod, jer je On u tebi dobar. Priznao to ili ne, vjerovao u to ili ne. On nam sebe daje i sve ono što nam je pripremio daje tada i kada ga za to ne molimo i tada kada ne vjerujemo u to da nam samo On može darovati.
Često govorimo da sami sve radimo i da nam Bog nije potreban. Mi kada kažemo da možemo sve bez Boga ustvari postajemo uzurpatori i lopovi jer je sve njegovo. I da je On htio biti konsekventan već davno bi bio kraj svijeta. Ne bi nas više bilo. Riječi: Ostati u Bogu, zapravo znače živjeti – stanovati. To znači samo jedno, ako netko ne živi u meni, ne stanuje u meni, u mom srcu, jednostavno ne postoji. Čovjek koji nije u Bogu nema ništa. Kada ćemo to shvatiti, kada ćemo se obratiti?
Kršćanine odgovori si na pitanja: poznaješ li Boga? Poznaješ li bilo njegova srca? Je li on s tobom 24 sata? Čuješ li mu glas? Gdje živiš? Znam, svi su odgovori NE. Ali krenimo s riječi na djela. Mi smo Božje djelo, ali kada ćemo krenuti? Kada ćemo pasti pred Isusa i biti s njim?
Sve što sam izrekao govorim sebi. Grješnik sam, slab sam. Vidim da oko mene ima puno boljih ljudi, boljih svećenika. No, želim se pokrenuti, naravno bez ikakvih usporedaba. Želim prijeći s riječi na djela. Želim istinito obraćenje. A što ti želiš? Ako si uistinu prijatelj, primit ćeš riječ kao što sam je ja primio od drugog prijatelja, pa ćeš krenuti. Samo prijatelji se mogu razumjeti.
pater Arek Krasicki, CSSp

Preporučeno