Dragi mladi prijatelji,
Siguran sam kako ste svi gledali film/crtani: Kako je Grinch ukrao Božić? Grinch koji nije volio Božić i božićne blagdane. Zanimljivo je za primijetiti kako u tome filmu nigdje nema ni spomena na Isusa i njegovo rođenje. Zar ne kako nas ova radnja filma itekako može podsjetiti na vrijeme u kojemu živi suvremeni čovjek? Živimo za Božić i Uskrs bez Isusa. Okupljamo se oko bogatih blagdanskih stolova, smijemo se, radujemo se – i to je dobro, ali zaboravljamo Onoga koji nam je omogućio ovo okupljanje.
Kao da nam je trebao ovaj koronavirus koji bi nas podsjetio i vratio natrag izvorima slavlja svetkovine Uskrsa. Vidimo kako je rezultat ovoga virusa ujedno aktivno uključivanje svećenika na društvene mreže na kojima ohrabruju Kristove vjernike. Vidimo mnoge pozitivne primjere koji su se u ovom „neobičnom“ korizmenom vremenu na jedan drugačiji i intenzivniji način približili Bogu. Mnogi su doživjeli, zahvaljujući virtualnoj evangelizaciji, obraćenje i okrenuli se od zloga puta svojega i opredijelili se za Krista.
Kao da nam se nešto treba oduzeti kako bismo prepoznali vrijednost i veličinu onoga što smo imali. Tako je i ovaj virus prividno htio oduzeti Boga kako bismo shvatili da bez njega ne možemo ništa učiniti (usp. Iv 15,5). Međutim, kažem prividno, jer Boga nam nitko ne može oduzeti, ali si ga sami možemo uskratiti, a što smo možda i učinili svojim življenjem bez Boga.
Ova „neobična“ korizma podsjetila nas je na naša lutanja, zadržavanja na izvanjskome i usmjeravanju na onome manje bitnome i ponovno nas dovela k onome bitnome, k Bogu, izvoru života. Bogu koji suosjeća s nama, koji želi živjeti s nama i u nama. Bog koji ne ostaje na križu, ne ostaje u grobu, nego ustaje iz groba pokazujući pobjedu nad smrti otvarajući nam vrata obnovljenoga vrta kojega smo nekoć izgubili padom u grijeh. Iz našeg starog vrta u kojemu smo dosada živjeli Bog nas svojim uskrsnućem uvodi u novi, preobraženi vrt u kojemu ćemo zajedno s njime živjeti. Stoga bih rekao kako nas je ovaj koronavirus, poput Grincha koji je potaknuo ondašnje selo da zatraže božićne poklone, probudio da krenemo u potragu za našim izgubljenim/ukradenim poklonom koji nam je Bog darovao svojim uskrsnućem. Siguran sam kako ste taj poklon pronašli kroz ovo korizmeno vrijeme, u dubini svojega srca, te da se sada, u krugu svoje najuže obitelji, radujete uskrsnome jutru koje nam donosi nadu koja struji u vječnost, a ta se nada očituje u anđelovim riječima: Nije ovdje, nego uskrsnu! (Lk 24,6)
U zajedništvu s vlč. Davorom želim Vama i Vašoj obitelji, Vašim najmilijima sretno i blagoslovljeno Isusovo Uskrsnuće.
Vlč. Mario Žigman