Predragi,
Svaki se katolik svakodnevno susreće s pitanjem suda. Na kraju svakoga dana, prije počinka, susrećemo se sa sudom u ispitu savjesti gdje sami sebi izričemo sud i tražimo od Boga da nas pomiluje. Čovjekov sud je šarolik. Tako je često nepravedan. Koliko smo puta znali suditi na temelju prvog susreta, na temelju jedne geste, jednoga pogleda? Koliko smo puta znali biti strogi u prosuđivanju drugoga, a katkada i samih sebe? Koliko smo puta osuđivali Boga jer nešto nije po našoj volji?
Mnogo puta sam se susretao s osobama koje pogrješno izriču sud nad sobom i nad drugima, a onda i nad Bogom što ih katkada odvede u stanje očaja i depresije. Čovjekov je sud manjkav i površan, a katkada i nepravedan. Takav je sud i danas, na Veliki Petak, izrečen nad Bogom – Isusom Kristom. On koji nije došao suditi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu (usp. Iv,316-17), prima osudu od čovjeka. I to kakvu? Sramotnu koja ga skida do kraja. Svlači s njega i posljednji komad odjeće ne znajući kako time čovjek razotkriva samoga sebe. A što Bog čini? Bog dopušta da ga se svuče kako bi čovjeka odjenuo.
Naš ljudski sud je sud iz slabosti, iz naše golotinje. Zar ne da kada drugoga osudimo, osobito nepravedno, da zapravo time sebe odijevamo? Zastanimo danas nad ovim sudom, preispitajmo se i zatražimo od Gospodina da nas nauči svome sudu.
A kakav je to Božji sud? Ako smo upoznati sa Svetim Pismom tada ćemo zasigurno vrlo lako primijetiti kako je Božji sud istodobno pravedan i milosrdan. Promotrimo li Isusov život vidjet ćemo kako Isus čovjeku pristupa upravo na takav način. On u susretu s čovjekom ističe slijedeće: vjeru i odluku za promjenom života. Postavlja čovjeku dijagnozu ukazujući mu na njegov grijeh i izriče lijek po kojemu će dobiti ozdravljenje: idi i ne griješi više (usp. Iv 8,10-11).
Tek iz svijesti o našem grijehu može proizaći Božji sud pun milosrđa i praštanja. Prema tome vidimo kako je kriterij Božjega suda ljubav koju svjedoči tako što ide do kraja uzimajući križ, prikazujući samoga sebe kao otkupninu za grijehe naše. On želi da i naš sud bude sud ljubavi koji ćemo iskazivati drugima. Bog i danas dolazi, dolazi svaki dan na mnogo načina i traži od nas da ga prihvatimo u onima koji trpe. Nemojmo od takvih okretati glavu i reći kako se to nas ne tiče, osuđujući ih i misleći da su sami krivi za svoje stanje.
Prije no krenemo suditi o drugima zastanimo pored ogledala svoje nutrine. Izrecimo sud pravde prepoznajući ono loše, ali na jednak način prihvaćajući i ono dobro koje se krije u nama samima i s tim dobrom koje posjedujemo u sebi pristupimo drugima. Bježimo od one pilatovske osude, od one osude naroda koji je tražio da ga se razapne i prionimo danas uz ljubljenog učenika prateći našega Gospodina na uspinjanju prema Golgoti. Sjetimo se da je Bog na tome brdu zaodjenuo našu golotinju svojom odjećom i na tome mu zahvalimo u jednostavnosti svojega srca.
vlč. Mario Žigman